No, ono što je pod tim naslovom napisano – to je u suštini demografski manifest velikog reseta stanovništva.

Starenje i izumiranje Europe i Japana

UN u startu ne okoliša: većina razvijenih zemalja, osobito Europa i Japan, demografski tonu. Ljudi žive duže, ali ne rađaju dovoljno djece. Rezultat? Stanovništvo stari i broj se smanjuje. U Italiji, primjerice, broj stanovnika će pasti s 57 na 41 milijun do 2050. godine. U Japanu sa 127 na 105 milijuna. Stariji od 65 godina činit će i do 35% ukupnog stanovništva.

I sad dolazimo do „rješenja“ koje UN otvoreno zagovara.

Rješenje: Migracijski tsunami bez presedana

UN izračunava da bi da bi se održao broj stanovnika (a kamoli broj radno sposobnih), Europa do 2050. trebala uvoziti između 95 i 160 milijuna migranata. Za očuvanje omjera između radne populacije i umirovljenika (tzv. „potential support ratio“), brojka skače na više od 1,3 milijarde migranata u cijeloj Europi.

Za Japan? Da bi zadržao isti omjer radno sposobnih i starijih, morao bi uvesti preko 500 milijuna ljudi u 50 godina. Da, dobro ste pročitali. To nije integracija. To je zamjena stanovništva – računicom.

Koliko je to realno?

Naravno, autori izvješća diplomatski zaključuju da su takvi scenariji „neodrživi“ – brojke su prevelike, integracija nemoguća, a političke i društvene posljedice nesagledive. No to ih ne sprječava da takve brojke detaljno izračunaju i prikažu kao opciju.

U prijevodu: možda nije pametno, ali znamo kako se to može napraviti. I mnogi ga svejedno implementiraju.

Ovo nije plan za opstanak Europe – ovo je plan za transformaciju Europe

Nazvati ovo „rješenjem“ isto je kao da krpanjem gume na potopljenom brodu pokušavate spasiti Titanik. Umjesto da se države uhvate u koštac s uzrocima demografske propasti – nedostatkom obiteljske politike, nepoticajnim mirovinskim sustavom, preopterećenim mladim ljudima – globalni birokrati nude uvoz tuđeg stanovništva kao zamjensku demografsku strategiju.

Zamislite da neka tvrtka ne može naći radnike jer nudi loše uvjete. Umjesto da popravi uvjete, ona samo uvozi nove ljude iz inozemstva, i to ne jednog, već milijune njih. Tako danas funkcionira EU. I tako razmišljaju UN-ovi planeri.

Zaključak: Ili nova obiteljska politika – ili nestanak

Izvješće UN-a jasno pokazuje kuda ide brod. Pitanje je tko upravlja tim brodom. Ako prepustimo sve „rješenja“ međunarodnim institucijama koje broje ljude kao statističke ćelije u Excel tablici, nećemo završiti samo sa starijim stanovništvom – završit ćemo s potpuno drugačijim stanovništvom.

Europa ima izbor: oživjeti vlastitu demografiju ili postati društveni laboratorij za globalnu zamjenu stanovništva.

Vrijeme curi. A migranti – kako vidimo – već dolaze i dolazit će ako izazovu još veće sukobe.