|
| 20. 03. 2025 |
  |
Što to prehrambena industrija skriva od nas?
Koliko su razna biljna ulja štetna za naše zdravlje? Zašto se ulja koja su se izvorno koristila kao nejestiva maziva za strojeve sada koriste kao hrana?
Prehrambena industrija se bogati, dok su zdravstveni problemi među potrošačima sve veći.
Rasprava o biljnim uljima intenzivirala se posljednjih godina. Ono što se nekada smatralo zdravom alternativom životinjskim mastima sada je pod kritičkim nadzorom znanstvenika i stručnjaka za prehranu.
Istina iza ovih sveprisutnih proizvoda složenija je i uznemirujuća nego što mnogi pretpostavljaju.
Industrijsko podrijetlo suvremenih biljnih ulja
Povijest industrijskih biljnih ulja ne počinje u kuhinji, već u tvornicama. Cate Shanahan, liječnica i znanstvenica školovana na Cornellu, to jezgrovito kaže : “Sirovo ulje iz ovih sjemenki je nejestivo. Soja i uljana repica nisu uzgajane za hranu – razvijene su za visoke prinose i rok trajanja u industriji.”
Posebno otkriva priču o podrijetlu repičinog ulja, koje je izvorno služilo kao mazivo za strojeve dok ga kanadski znanstvenici nisu modificirali 1970-ih kako bi uklonili otrovne spojeve. Čak je i naziv “Canola” – kombinacija “Kanada” i “ulje” – marketinška izmišljotina kojom se prikriva njezino industrijsko podrijetlo.
Prerada ovih ulja je sve samo ne prirodna. Proizvođači koriste otapala kao što je heksan kako bi ekstrahirali maksimalne količine ulja. Ulja se zatim rafiniraju, izbjeljuju i dezodoriraju – proces koji im je priskrbio naziv “RBD ulja”. Ovakav tretman ih čini bezukusnima i dugotrajnijim, ali i uklanja vrijedne spojeve poput vitamina E i antioksidansa.
Skrivena prisutnost u našoj prehrani
Sveprisutnost biljnih ulja u našoj prehrani nije slučajnost, već rezultat ciljane industrijske politike. Američka vlada – kao i Europska unija i razne nacionalne vlade – subvencionira usjeve kao što su soja, kukuruz i sjeme pamuka s milijardama, čineći njihova ulja znatno jeftinijima od alternativa kao što su maslinovo ili ulje od avokada.
Soja dominira tržištem i čini oko 90 posto američke proizvodnje uljarica. Samo u 2016. godini industrija soje je dobila 1,6 milijardi dolara subvencija. Ova državna potpora održava visoku proizvodnju i niske troškove.
Shanahan procjenjuje da biljna ulja čine 20-30 posto dnevnog unosa kalorija prosječnog Amerikanca – što je zapanjujuća brojka koju je otkrila analizirajući desetljeća podataka o proizvodnji. “Ljudi nikada prije nisu konzumirali višestruko nezasićene kiseline u ovoj mjeri”, upozorava ona. “Povijesno gledano, prehrana se prvenstveno temeljila na životinjskim mastima, a ne na uljima bogatim PUFA.”
Problem oksidacije
Ključni problem s biljnim uljima je njihova osjetljivost na oksidaciju. Iako ih rafiniranje čini otpornijima na kvarenje, njihova se kemijska struktura počinje raspadati kada su izloženi toplini, zraku ili svjetlu—osobito tijekom kuhanja.
Za razliku od tradicionalnih ulja kao što su maslinovo ili sezamovo ulje, koja prirodno sadrže antioksidanse, industrijska biljna ulja gube ove stabilizirajuće spojeve tijekom obrade. To ih čini osjetljivijima na oksidaciju, proces koji proizvodi nusprodukte kao što su aldehidi i slobodni radikali. Ovi spojevi mogu oštetiti stanice, potaknuti upalu i pridonijeti kroničnoj bolesti.
Studije pokazuju da opetovano zagrinje biljnih ulja—kao što je u restoranskim fritezama—može proizvesti oksidativne nusprodukte koji su povezani s oštećenjem tkiva i povišenim razinama kolesterola kod laboratorijskih životinja. Neka su istraživanja također otkrila oksidiranu linolnu kiselinu, degradirani oblik omega-6 masti, u ljudskom masnom tkivu i arterijskim plakovima, što je izazvalo zabrinutost oko dugoročnih učinaka na zdravlje.
Veza s visoko prerađenom hranom
Biljna ulja, zajedno s rafiniranim žitaricama i dodanim šećerom, čine temelj moderne prerađene hrane, koja sada čini gotovo 60 posto američke prehrane. U Europi je udio oko 27 posto – s velikim regionalnim razlikama. Dok u Portugalu, Italiji i Rumunjskoj oni čine tek oko 14 posto, u Švedskoj ih je 44 posto, a u Velikoj Britaniji čak polovica. Koriste se za poboljšanje teksture, produljenje roka trajanja i poboljšanje okusa po niskoj cijeni.
Jedan od razloga tome je relativno niska cijena sjemenskih ulja, koja su znatno jeftinija od visokokvalitetnih zdravih ulja. Za proizvođače hrane koji pokušavaju zadržati niske troškove, izbor je očit.
Christopher Gardner, profesor nutricionizma na Sveučilištu Stanford, tvrdi da problem nije samo u biljnim uljima. Povećanje potrošnje biljnog ulja nije zato što sve više ljudi priprema domaće preljeve za salatu, već zato što visoko prerađena hrana – koja uvelike koristi ta ulja – sada dominira prehranom u mnogim zapadnim zemljama.
Praktične preporuke za svakodnevni život
Umjesto da se fokusirate isključivo na eliminaciju biljnih ulja, stručnjaci preeporučuju smanjenje visoko prerađene hrane i odabir visokokvalitetnih, postojanih masnoća kada kuhate kod kuće.
Za one koji žele bolje birati u svojim kuhinjama, stručnjaci preporučuju korištenje stabilnih, minimalno prerađenih ulja koja su manje sklona oksidaciji:
Bolje mogućnosti kuhanja: - Avokado: Bogat mononezasićenim masnim kiselinama, stabilan na visokim temperaturama
- Ekstra djevičansko maslinovo ulje: bogato antioksidansima, idealno za prelijevanje ili lagano kuhanje
- Maslac i ghee: prirodno stabilni za kuhanje na visokoj temperaturi
- Kokos: Bogat zasićenim masnim kiselinama, otporan na oksidaciju
Ulja koja se najbolje koriste hladna:- Laneno ulje: bogato omega-3 masnim kiselinama, najbolje za preljeve
- Orah: Bogat antioksidansima, ukusan u salatama
- Sezam: Aromatičan i umjereno postojan na toplinu
Industrijski rafinirana ulja koja treba izbjegavati:- Soja, kukuruz, sjemenke uljane repice, sjemenke pamuka, suncokreta, šafranike, sjemenke grožđa i rižine mekinje.
Rasprava o biljnim uljima daleko je od kraja, ali jedno je jasno: ključno je kako ih konzumirate. Kapljica uljane repice na domaću salatu nije isto što i jesti pomfrit pržen u starom restoranskom ulju. Veći je problem oslanjanje na visoko prerađenu hranu punu jeftinih ulja, šećera i aditiva. Za većinu ljudi, najbolji način da poboljšaju svoju prehranu nije da brinu o svakoj kapi biljnog ulja, već da jedu više svježe, neprerađene hrane.
|
Slike:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
Galerija:
|
|
Mediji
Objava: 20. 03. 2025 
296 ogleda, 
0 komentara
