Kako digitalizacija napreduje, pojavljuju se novi rizici: biometrijski podaci koji su jednom pohranjeni ne mogu se opozvati, a ne može se isključiti ni zlouporaba od strane državnih ili privatnih aktera.

Dulje vrijeme čekanja umjesto nesmetanog putovanja

Osim ozbiljnih problema vezanih uz zaštitu podataka, sustav prijeti postati organizacijska noćna mora. Londonski gradonačelnik Sadiq Khan već je upozorio na “kaos” na stanici St. Pancras Eurostar Channel, gdje bi skeniranje biometrijskih podataka moglo dovesti do velikih kašnjenja.

Zračne luke, željeznički kolodvori i trajekti uskoro će se morati prebaciti na vrlo složen sustav, bez jamstva za nesmetanu implementaciju. Već postoji zabrinutost da će putnici morati prihvatiti dodatna vremena čekanja i tehničke greške.

Diskriminacija putnika iz trećih zemalja i nova birokracija

Posebno su teško pogođeni putnici iz zemalja izvan EU-a. Dok građani EU-a mogu nastaviti putovati relativno lako, državljani trećih zemalja morat će se pripremiti za opsežne kontrole u budućnosti.

Ujedinjeno Kraljevstvo, koje nakon Brexita više nije dio EU-a, uvelo je vlastiti digitalni sustav autorizacije putovanja koji će od travnja biti obavezan za europske posjetitelje. Kao rezultat toga, besplatno putovanje unutar Europe sve više zamjenjuje digitalna birokracija, koja bi u budućnosti mogla postati još teža.

Sloboda ili kontrola?

EU sustav ulaska/izlaska prodaje kao napredak, ali u stvarnosti je to masovna invazija na osobnu slobodu i privatnost.

Prikupljanjem biometrijskih podataka od milijuna ljudi, EU stvara alat koji bi se u budućnosti mogao koristiti za opsežnije mjere nadzora. Tko jamči da ti podaci jednog dana neće biti povezani sa zdravstvenim kartonima, plaćanjima kreditnim karticama ili drugim bazama podataka?

Jednom uveden, sustav rijetko ostaje ograničen na svoju izvornu svrhu. Povijest pokazuje da kada vlade imaju pristup sveobuhvatnim skupovima podataka, često pronalaze načine da ih prošire i koriste u druge svrhe.

Zaključak: Puzajuća erozija slobode

Uvođenje EES-a nije samo tehnološka modernizacija graničnih kontrola. Daljnji je to korak prema potpunom digitalnom nadzoru, u kojem državne institucije sve više dobivaju pristup osjetljivim podacima.

Umjesto poboljšanja sigurnosti, ovaj bi sustav mogao usporiti putovanja, predstavljati rizike za privatnost i ograničiti slobodu pojedinca. Tko jamči da se biometrijski podaci u budućnosti neće koristiti za sveobuhvatnije mjere nadzora?

Ono što počinje kao sustav kontrole za putnike iz trećih zemalja moglo bi brzo postati norma za sve. Ostaje za nadati se da će se otpor ovom sveobuhvatnom prikupljanju podataka pojaviti prije nego bude prekasno.