Do sada su provjere bile ograničene na povremene kontrole, ali sadaće obiteljske naknade (CAF – francuski pandan Zavodu za socijalni rad) sustavno nadzirati praćenje kupnji. Od kućanskih aparata do obrazovne opreme, svaka kupnja iznad 150 eura može biti predmet zahtjeva za obrazloženje.

Novi smjer administrativnog nadzora

Vlada Francuske svoju odluku opravdava borbom protiv „zlouporaba“ za koje tvrdi da nepotrebno opterećuju javne financije. No nova strategija izaziva brojna pitanja: do koje se mjere može nadzirati privatna potrošnja korisnika, a da se ne naruši njihovo dostojanstvo? Detaljan nadzor može značiti prelazak granice između upravljanja i uplitanja. Već prve reakcije pokazuju nelagodu, kako među korisnicima, tako i među stručnjacima iz sektora socijalne pomoći.

Društveni prijepor o povjerenju i odgovornosti

Ova tema ne svodi se samo na pitanje državne potrošnje, već otvara duboko društveno pitanje povjerenja u građane koji su u najtežem položaju. Pravo je pitanje: može li se pojedinca kontrolirati bez da se stvori dojam da se sumnja u njegovu odgovornost?

Stručnjaci upozoravaju na opasnost stigmatizacije; to bi moglo dodatno produbiti razliku između onih koji pružaju pomoć i onih koji je primaju. U trenutku kada se nacionalna solidarnost ističe kao temelj društvenog jedinstva, ovakva mjera budi nelagodu i zabrinutost.

Nova razina birokracije

Iza riječi „dokaz“ zapravo se krije znatno opterećenje i za korisnike i za državne službe. Više se ne traži samo općeniti pregled prihoda i troškova, već vrlo detaljna dokumentacija za svaku pojedinu kupnju: račun s točnim opisom artikla, cijenom, objašnjenjem zašto je kupljen te, u nekim slučajevima, povezanost s osobnim ili obiteljskim planom.

Za djelatnike CAF-a to znači tisuće dodatnih predmeta za obradu, što bi moglo dodatno usporiti redoviti rad i smanjiti kvalitetu usluge.

Iskustvo korisnice: “Osjećala sam se poniženo”

Marie, 42-godišnja samohrana majka iz Francuske koja prima Zajamčeni minimalni prihod, ispričala je svoje iskustvo. Nedavno je kupila tablet od 160 eura, uređaj koji je, kako kaže, nužan za online školovanje njezine djece. Par dana kasnije kontaktirao ju je savjetnik iz CAF-a i zatražio račun te dodatno obrazloženje zbog čega je ta kupnja bila „neophodna“.

Marie priznaje da se osjećala poniženo, jer joj se impliciralo da je kupnja digitalnog alata bila luksuz, a ne obrazovna potreba.

Tko određuje što je “nebitno”?

Gdje počinje razlika između korisne i bespotrebne kupnje? Ta je granica proizvoljna i promjenjiva. Učinkovit usisavač u obitelji s higijenskim izazovima može biti jednako ključan kao hladnjak za pohranu hrane za djecu.

Udruga potrošača upozorava da se fiksni limit ne može odnositi na sve korisnike jednako jer ne uzima u obzir osobne i obiteljske okolnosti. Umjesto pomoći, takva mjera može imati suprotan učinak.

Psihološko opterećenje za korisnike

Osim emocionalnog pritiska, novi sustav izaziva opći osjećaj nepovjerenja. Korisnici će zbog straha od odbijanja ili dodatnih pojašnjenja vjerojatno izbjegavati svaku kupnju iznad 150 eura, čak i kada je prijeko potrebna.

akva klima nesigurnosti dodatno otežava svakodnevno upravljanje obiteljskim budžetom osobama koje su već pod ogromnim financijskim stresom.

Skriveni troškovi za administraciju

Promatrajući iz perspektive troškova državne uprave, sustav bi mogao biti skuplji nego što se na prvi pogled čini. Svaka obrada dokumenta traži radno vrijeme, tehničku podršku i komunikaciju. Ironično, dio ušteda koje se planiraju kroz borbu protiv prijevara mogao bi se „pojesti“ samom provedbom dodatnih mjera kontrole.

Prosvjedi

Više organizacija koje se bave ljudskim pravima i socijalnom pravdom već su izrazile snažno neslaganje. Traže da vlada jasno definira popis izuzetaka — prvenstveno za obrazovne, zdravstvene, stambene potrebe i one povezane s radnim angažmanom.

Upozoravaju da bez jasnih kriterija postoji opasnost od samovolje savjetnika koji sami određuju što se smatra „osnovnom potrebom“.

Uvođenje digitalnog sustava uz sigurnosne izazove

Predstavnik jedne lokalne CAF ispostave izjavio je da se uvodi interna informatička platforma za centralno prikupljanje dokumentacije. Sustav bi automatski razvrstavao račune prema vrsti kupnje. Dok je cilj ubrzanje procesa, javljaju se i ozbiljne sumnje u sigurnost. Jedna sigurnosna propust mogla bi dovesti do masovnog otkrivanja osobnih podataka korisnika.

Prijedlozi poboljšanja

Neki francuski zastupnici predlažu uvođenje godišnjeg praga trošenja umjesto nadzora svake pojedinačne kupnje. Time bi se korisnicima ostavila veća sloboda, dok bi i dalje postojala okvirna kontrola ukupnih izdataka. Ovakav pristup smatra se racionalnijim i učinkovitijim.

Iskustva iz drugih država

Slični sustavi postoje u Njemačkoj, gdje se već godinama digitalno prati trošenje socijalnih naknada, ali s višim limitima i jasno definiranim kriterijima.

U Ujedinjenom Kraljevstvu pak postoje nasumične kontrole, čime se izbjegava osjećaj stalnog nadzora. Ove prakse predstavljaju korisne primjere za izbjegavanje kontraproduktivnih posljedica centralizirane, stroge kontrole.

Stajališta stručnjaka

Socijalni radnici upozoravaju da bi pretjeran nadzor mogao narušiti odnos povjerenja između stručnjaka i korisnika. Njihova osnovna zadaća trebala bi biti pomoć građanima u stabilizaciji života, a ne administrativna represija. Zalažu se za edukaciju o upravljanju budžetom i individualno savjetovanje.

Kada počinje provedba?

Sustav će se postepeno uvoditi tijekom ljeta, počevši s pokusnim provedbama u određenim francuskim departmanima. Nakon uacije, bit će sastavljeno izvješće koje će se podnijeti parlamentu. Ključni datumi i smjernice objavit će se na službenoj stranici francuskog Ministarstva solidarnosti i zdravstva.

Parlament je već uključen

Trenutačno se o mjeri raspravlja u parlamentarnom odboru za društvena pitanja. Najavljuju se i posebna saslušanja s predstavnicima udruga, sindikata i pravnih stručnjaka. Neki zastupnici planiraju podnijeti amandmane kojima bi se mjera ograničila samo na dokazane slučajeve prijevara ili kojima bi se omogućili jednostavniji postupci žalbe.

Mogućnost žalbe

Ako korisnik smatra da mu je zahtjev nepravedno odbijen, može se obratiti županijskoj komisiji za mirenje. Ovaj mehanizam već postoji u Francuskoj za rješavanje problema vezanih uz socijalna davanja, no predlaže se njegovo jačanje kako bi se odluke donosile brže i efikasnije.

Izazovi u komunikaciji

Jedan od ključnih izazova bit će način na koji država komunicira ovu reformu. Iako u priopćenjima naglašavaju zaštitu privatnosti i osobnih podataka, korisnici na terenu reformu doživlju kao „medikalizaciju“ svog života — kao da su pod stalnim nadzorom. Povrat kontrole nad javnim narativom bit će ključan za sprječavanje širenja nepovjerenja.

Društvo pod povećalom?

Ova odluka podsjeća na sve veću ulogu “velikih podataka” u životima građana. Kartična plaćanja, računi i digitalne fakture postaju izvori informacija koji se prate i analiziraju. Ako se takva praksa ustali, postavlja se pitanje: može li država početi nadzirati i druge vidove pomoći na isti način?

Nitko ne poriče potrebu za borbom protiv zlouporabe socijalnih naknada. No službene brojke procjenjuju da takve prijevare čine manji dio ukupnih izdataka. Prestroga kontrola mogla bi najviše pogoditi upravo najsiromašnije — one kojima pomoć najviše znači. Stoga će pravi izazov biti kako istovremeno zaštititi državni proračun i dostojanstvo korisnika.

Poziv na dijalog

Raste broj poziva za pokretanjem javne rasprave o reformi. Mnoge organizacije predlažu održavanje građanskih skupova i okruglih stolova s predstavnicima vlasti, korisnicima i stručnjacima. Cilj je osuvremeniti model socijalne solidarnosti koji uključuje i ljudsku i etičku dimenziju, a ne samo brojke i kontrole.

Digitalni novac

Zamislite što će biti kada se uvede digitalni novac i digitalni novčanik? Vlada će znati svaki detalj vašeg života, a to će tek biti katastrofa. Jedino pozitivno u svemu će biti kontrola aktualnih političara koji će sami sebe uništiti, jer oni bez korupcije ne mogu opstati.