| |
|
| 26. 11. 2024 |
  |
Klimatski lockdown
Na vrhuncu zaključavanja i obaveznog cijepljenja zbog covida veliki dio globalnog gospodarstva je zatvoren, što je dovelo do nestabilnosti opskrbnog lanca, golemog gubitka radnih mjesta i stagflacijske krize.
Međutim, propagandisti klimatskih promjena tvrdili su da je događaj zapravo pozitivan za planet kada je otkriveno da su emisije pale za 5,4%. Tvrdili su da su zaključavanja zbog covida praksa koja se provodi za ono što su nazvali “klimatski lockdown” – Predstavljanje plana za planirane poremećaje globalne gospodarske aktivnosti kao sredstva za usporavanje učinaka klimatskih promjena.
Globalisti su klimatske lockdown-e također predstavili kao neku vrstu kolektivne društvene kazne u slučaju da stanovništvo odbije samostalno smanjiti proizvodnju ugljika. Kao što je 2020. suradnica Svjetskog ekonomskog foruma Mariana Mazzucato tvrdila:
“Pod ‘klimatskim lockdownom’ vlade bi ograničile korištenje privatnih vozila, zabranile konzumaciju crvenog mesa i nametnule ekstremne mjere uštede energije, dok bi tvrtke koje se bave fosilnim gorivima morale prestati s bušenjem. Kako bismo izbjegli takav scenarij, moramo revidirati naše ekonomske strukture i kapitalizam raditi drugačije.
Mnogi misle da je klimatska kriza različita od zdravstvene i ekonomske krize uzrokovane pandemijom. Ali tri krize – i njihova rješenja – međusobno su povezani…”
Međutim, zaključavanja zbog pandemije na kraju su razotkrivena kao besmislena; katastrofalno iscrpljivanje globalne ekonomije koje nije učinilo ništa da spriječi širenje „virusa covid“. Ali kao što smo svjedočili kod većine ograničenja uvedenih tijekom covida, cilj nikad nije bio zaštititi zdravlje stanovništva. Umjesto toga, cilj je bio priviknuti stanovništvo na eksponencijalno rastući popis kršenja njihovih osnovnih sloboda.
Jedna organizacija koja ima jasan interes u smanjenju gospodarske aktivnosti radi sprječavanja „globalnog zatopljenja“ je Međunarodni monetarni fond (MMF). U nedavnom „pozivu na globalnu klimatsku akciju“, MMF navodi da bi ograničenja gospodarske aktivnosti i opće aktivnosti emisija morala daleko nadmašiti ona koja se provode tijekom pandemije kako bi se dosegao cilj porasta temperature ispod 1,5°C.
No, čini se da blokade razvijenih zemalja u konačnici nisu alat kojim globalisti žele postići neto nulte razine, već opresivno oporezivanje ugljika. Porezi na ugljik mogli bi djelovati poput naglog povećanja kamatnih stopa koje središnje banke obično koriste za usporavanje gospodarske aktivnosti tijekom inflacije. Neizravno ekonomsko gašenje ovih razmjera bilo bi apsolutno razorno posebno za zapadne nacije, što bi rezultiralo paralizirajućim nedostatkom energije, nestašicom hrane, gubitkom radnih mjesta i na kraju potpunim kolapsom i padom stanovništva.
Neto nula inače nije moguća.
MMF i druge globalističke organizacije sugeriraju da sve nacije moraju postići cilj neto nulte emisije ugljika do 2030. kako bi se izbjegla “klimatska litica” – Teorija da će jednom kada Zemlja dosegne zagrinje za više od 1,5 °C, doći do domino efekta što će dovesti do ekološke katastrofe i još veće emisije ugljika i zagrinja.
Da budemo jasni, ne postoje nikakvi dokazi koji bi poduprli ideju o klimatskoj litici, prvenstveno zato što nema dokaza o uzročno-posljedičnoj vezi između emisije ugljika i globalnog zatopljenja. Zapravo, nema dokaza da ljudska industrija ima bilo kakav učinak zagrinja klime.
Temperaturni zapisi stotinama milijuna godina dokazuju da su razdoblja zagrinja glavni oslonac klimatske povijesti Zemlje. Za usporedbu, naše sadašnje doba jedno je od najhladnijih, a ne najtoplijih. Klimatski znanstvenici ignoriraju te podatke i manipulativno koriste temperaturne zapise koji sežu samo do kraja 19. stoljeća, što znači da se njihovi podaci temelje na samo 140 godina povijesti Zemlje.
Trenutna stopa zagrinja nije značajna za druga razdoblja, niti postoje dokazi da je uzrokuje ljudska aktivnost. Podaci o razinama ugljika iz prošlosti pokazuju da temperature ne rastu nužno proporcionalno s aktivnošću ugljika. Emisije ugljika također su danas daleko niže nego što su bile u prošlosti. Tvrdnja da koncentracija ugljika zbog ljudske aktivnosti ima drastičan utjecaj na globalne temperature (ili vrijeme) apsolutno je neutemeljena.
Čini se da pravi razlog za kontrolu klime i poreze na ugljik ima mnogo više veze s preraspodjelom bogatstva iz razvijenih zemalja u zemlje u razvoju. Na dnevnom redu je centralizacija kontrole nacionalnog bogatstva, kao i individualnih sloboda i privatnog vlasništva. I MMF bi, naravno, želio biti jedna od institucija na čelu tog carstva upravljanja bogatstvom.
technocracy.news
|
|
| |
Galerija:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
OPOMENA: Stranica Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji oni objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili je opcija za komentare isključena ...
|
|
|
|
Galerija:
|
|
Objava: 26. 11. 2024 
187 ogleda, 
0 komentara
