|
| 31. 07. 2025 |
  |
Od privatnih središnjih banaka, krvavih ratova i globalnog financijskog kompleksa bez demokratske kontrole
Otkrića ekonomista Richarda Wernera u intervjuu s Tuckerom Carlsonom šamar su svima onima koji vjeruju u mit o neutralnim središnjim bankama. Istina je mračnija: banke i ratovi oduvijek su bili saveznici – neki osiguravaju novac, drugi krv. I na kraju uvijek pobjeđuje ista strana: banka.
Rođenje modernog financiranja rata
Werner ukazuje na Bank of England, osnovanu 1694. godine. Osnivačka povelja, prema Werneru, nedvosmisleno navodi: Cilj je bio osigurati novac vladi – za vođenje rata.
To nije bila slučajnost, ne ekonomska neutralnost – već čista ratna politika putem financijskih mehanizama. Banka nije stvorena kao pružatelj usluga građanima, već kao ratni stroj u najfinijim nitima.
Isti se obrazac ponovio u SAD-u. Federalne rezerve osnovane su 23. prosinca 1913. – usred božićne sezone i bez znanja javnosti. Prvi svjetski rat počeo je samo nekoliko mjeseci kasnije. Slučajnost? Teško.
Porez na dohodak uveden je u isto vrijeme – kako bi vlada mogla plaćati kamate privatnim središnjim bankarima. Jer državni dug nije slučajnost, već dio poslovnog modela.
Rat kao poslovni model: Braća Warburg
Dok su se američki i njemački vojnici masakrirali u rovovima tijekom Prvog svjetskog rata, dva brata vodila su financijske poslove obje strane: Max Warburg u Reichsbanku i Paul Warburg u FED-u.
Nijedan od njih nije bio izabrani predstavnik naroda, već financijski oligarsi u globalnoj mreži. Dok su mase krvarile do smrti, njihov utjecaj je rastao. Njihove su banke cvjetale. Nitko nije postavljao pitanja. Nitko nije zahtijevao odgovornost.
Ovo ispreplitanje otkriva perfidnu prirodu igre: rat nije samo geopolitički sukob – već instrumentalizirani čin povećanja kapitala putem kamata, obveznica i dužničkog ropstva.
Banke kao vladari stvarnosti
Prema Werneru, središnje banke su “izvandemokratske institucije” koje izbjegavaju svaku vrstu kontrole. One stvaraju novac niotkuda, financiraju vlade (u zamjenu za kamate), utječu na valute, napuhuju ili uništavaju gospodarstva – ovisno o svojim interesima.
Pa ipak, nikome nisu odgovorne; nijedan ih parlament ne bira, niti ih narod potvrđuje.
Umjesto toga, oni diktiraju programe štednje, spašavaju insolventne banke, tjeraju cijele zemlje u dužničko ropstvo – i destabiliziraju cijele regije jednim potezom pera.
Oni su nevidljivi arhitekti iza recesija, ratova i uništenja prosperiteta.
Podmuklo rješenje: privatizirati profit, nacionalizirati gubitke
Werner navodi posebno ciničan primjer u vezi s Japanom 1945. Nakon Drugog svjetskog rata, banke su efektivno bankrotirale. Uložile su milijarde u bezvrijedne ratne obveznice.
Ali umjesto bankarske krize, japanska središnja banka učinila je ono što Fed i ECB rade danas: otkupila je “toksični otpad” po nominalnoj vrijednosti – svježe tiskanim novcem. Nema krize. Nema kazne. Nema gubitka.
Recept: dobici za elite, gubici za širu javnost.
A danas?
Obrasci su ostali isti – bilo u Ukrajini, Gazi ili Tajvanu: Ratovi destabiliziraju regije, povećavaju državnu potrošnju i potrebu za kreditima. Središnje banke osiguravaju novac – uz kamate. Političari se zadužuju – i obećavaju platiti sutra. Ali svi ćemo platiti: kroz poreze, inflaciju i socijalno siromaštvo.
I dok cijele zemlje gore, profiti banaka rastu. Industrija oružja slavi. A u tornjevima središnjih banaka, velika igra se i dalje igra – bez kontrole, bez transparentnosti, bez morala.
Zaključak: Banka uvijek pobjeđuje
Sve dok su središnje banke privatno strukturirane, vlade ostaju ovisne o dugu, a javnost ostaje nejasna oko njihove uloge, nećemo biti slobodni. Ni ekonomski ni politički. Vrijeme je da se završi igra – prije nego što igra uništi nas.
|
Slike:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
Galerija:
|
|
Objava: 31. 07. 2025 
199 ogleda, 
0 komentara
