|
| 08. 01. 2025 |
  |
Zanimljiva hipoteza zanimljivog znanstvenika Denisa G. Rancourta koji tvrdi da je tzv. covid-19 virus zapravo izmišljotina i da »klasične« zaraze smrtonosnim virusima (klasične u smislu kako nas pogrešno uče već više od stotinu godina) koji preskaču s jednog okuženog čovjeka na drugoga ne postoje. On tvrdi da većinu naših fizioloških bolesti uzrokuju bakterije, klice, paraziti i gljive koje se nalaze u ljudima na tri specifična mjesta: probavni mikrobiom, respiratorni mikrobiom i kožni mikrobiom. Dok god »stanovnici« pojedinih mikrobioma žive u nekakvoj simbiozi i ekvilibriju – mi smo zdravi. Kada dođe do poremećaja u jednom ili više mikrobioma, tada dolazi do bolesti. Drugim riječima: za pojedinca nisu toliko opasni drugi »zaraženi« pojedinci, koliko je taj pojedinac opasan sam sebi ukoliko dođe do poremećaja u njegovom vlastitom mikrobiomu.
Dominantna (industrijski promovirana) paradigma pandemije je da se novi virulentni patogen pojavljuje nasumično (prirodno) ili planirano (biološki laboratoriji) i širi se od osobe do osobe na mnoga mjesta, uzrokujući smrt. Nakon toga navedeni novi patogen odmah rađa genetske varijante samog sebe, uzrokujući kaskadne pandemije u nizu na istim teritorijima koje je posjetio matični patogen.
Dugoročno takozvano rješenje koje predlažu industrija (medicinska, farmakološka) i vlade je neprestano i opetovano cijepljenje čitave populacije, kako bi se ojačao imunitet i riješile nove varijante. Krajnji rezultat stalne nacionalne ovisnosti o kampanji cjepiva protiv COVID-19 nalikuje mafijskom reketu za zaštitu. Godišnji trošak ovih stalnih cijepljenja iz javnih sredstava tijekom razdoblja Covida (2020.-2023.) bio je usporediv s prodajom oružja SAD-a svojim takozvanim saveznicima.
Što je onda uzrokovalo procijenjenih 31 milijun viška smrti diljem svijeta u razdoblju Covida?
Prostorno-vremenska smrtnost od svih uzroka (tjedna vremenska rezolucija, više od 100 proučavanih jurisdikcija širom svijeta) tijekom razdoblja Covida (razdoblje proglašene pandemije, 2020.-2023.) opovrgava da je višak smrtnih slučajeva mogao biti uzrokovan širenjem zaraze bilo kojeg novog virusa ili njegovog pretpostavljene varijante.
Rancourt sustavno predstavlja mnoge aspekte (temeljene na postojećoj znanstvenoj literaturi) svoje ukupne hipoteze prema kojoj je pandemija smrtnosti tijekom Covid razdoblja bila pandemija samoinficirajućih bakterijskih upala pluća bez prijenosa, izazvanih biološkim stresom (u smislu medicinskog istraživača Hansa Selyea, što uključuje psihološki stres) koji proizlazi iz koordiniranih i propisanih medicinskih i vladinih mjera (takozvanih medicinskih odgovora na pandemiju) i medicinskih napada na ljude uključujući: testiranje, dijagnostičku pristranost, izolaciju, uskraćivanje liječenja (osobito antibioticima za upalu pluća), mehaničku ventilaciju, sedaciju, eksperimentalne i nepravilne tretmane te cijepljenje.
Netransmisione samoinfekcijske bakterijske upale pluća obično prevladavaju u gerijatrijskom kontekstu, gdje su poznate kao aspiracijska pneumonija. Takve upale pluća ne ovise o prijenosu ili zarazi s osobe na osobu, već su povezane s mikrobiomom respiratornog trakta pod stresom ili napadom.
Njegov je doprinos tvrdnji da se vjerojatnost smrtonosnih netransmisionih upala pluća kod starijih osoba i osoba s komorbiditetima značajno povećava s promjenama okoliša ili napadima koji uzrokuju biološki i psihološki stres. Njegova hipoteza je da je ovaj predloženi fenomen dovoljan da izazove epidemije, pandemije i sezonsku smrtnost, uvijek ciljajući na slabe i bolesne, te da je Covid bio upravo takav slučaj, potpuno uzrokovan od strane institucija i vlada.
Fenomen prevladavajuće aspiracijske upale pluća potvrđen je klasičnim mikrobnim metodama i pojačan genomskim studijama mikrobioma respiratornog trakta. Pojavljuje se slika u kojoj stres i napadi mogu uzrokovati brzu samoorganiziranu i štetnu neravnotežu mikrobioma respiratornog trakta koja je fatalna kod starijih osoba ili kod osoba s komorbiditetima.
Radi se zapravo o istom okviru u skladu s onim što je poznato o svim pandemijama u povijesti, koje uvijek uključuju epizode ogromnih društvenih teškoća, te okolišnih i društvenih napada na stanovništvo (ratovi, siromaštvo, glad i slično).
Dvije su glavne razlike između povijesnih pandemija i proglašene Covid pandemije:
U povijesnim pandemijama smrtonosne samoinfekcije mogle su uključivati sva tri mikrobioma: respiratorni mikrobiom, probavni mikrobiom, mikrobiom kože i parazite; dok je prije svega mikrobiom dišnog trakta bio uključen u većinu prekomjernih smrti tijekom Covid razdoblja – uglavnom zbog boljih higijenskih i prehrambenih uvjeta suvremene civilizacije.
U povijesnim pandemijama uzrok široko rasprostranjenog iznimnog biološkog stresa mogle su biti ekološke katastrofe (npr. velike vulkanske eksplozije), društveno-ekonomske (iznenadno uskraćivanje izvora hrane nižim slojevima), rat velikih razmjera (i povezane ovisnosti o opioidima, npr. 1918.), i tako dalje – dok je po drugoj strani proglašena pandemija Covida bila detaljno planiran i izveden vojni napad na stanovništvo, potpuno i umjetno izazvan od strane institucija i vlada (Covid19 je vojna operacija).
Ideja da su epidemije, pandemije i sezonska smrtnost posljedica čimbenika okoliša i zdravstvenog statusa (o kojima se često raspravlja u smislu tzv. teorije terena nasuprot tzv. teorije klica), a ne zaraze, nije nova. Zapravo, stara je koliko i sama epidemiologija. Rancourt postulira o mehanizmima za proizvodnju bolesti na sučelju između ukupne okoline pojedinca (ili ukupnog polja, u smislu bihevioralne psihologije) i tijela, dakle mehanizmima koji uključuju mikrobiome i parazite osobe.
Ono što je zanimljivo kod Rancourtove hipoteze je da se u potrazi za istinom previše »zabavljamo« nevažnim stvarima i teorijama (koje su nam često podmetnute) kao što su: širenje nepostojećeg virusa, biološki patenti koji su u većini slučajeva najobičnije znanstvene izmišljotine i obmane, takozvana curenja iz bioloških laboratorija, takozvani prirodni i umjetni virusi te njihove varijante, irelevantna testiranja sa sumnjivim tehnologijama (PCR-test), takozvane smrti od covid-19, takozvani dugi covid koji nije ništa drugo doli dulja izloženost intenzivnom biološkom i psihološkom stresu, gubitak mirisa i okusa čest je kod infekcija mikrobioma respiratornog trakta, takozvani šiljasti proteini i druge materije u cjepivima koje nas samo zavode na krivi trag, jer se zapravo radi o toksinima (Cjepiva izazivaju anafilaksiju – ona su najgenijalniji način trovanja).
Ako je Rancourt u pravu, onda možemo covid-19 prevaru sažeti na dva ključna događaja:
Prestrašiti svekoliku svjetsku javnost do te mjere da povjeruje u sve pretpisane medicinske i vladine mjere te ih se bespogovorno pridržava (izolacija, maske, itd.), dok pritom pojedinci teško obolijevaju ili umiru od samoinducirajućeg poremećaja u respiratornom mikrobiomu.
Što u drugoj fazi dovodi do još većeg besmisla – više ili manje obaveznih cijepljenja stanovništva takozvanim cjepivima koja to nisu niti mogu biti, jer znanstveno nikada i nikome nije uspjelo izolirati virus covida-19, a povijesno gledano niti bilo koji drugi takozvani virus.
Rancourt na kraju svog članka navodi hrpu dostupne medicinske i znanstvene literature, na koju se opire prilikom iznošenja svoje hipoteze. Što nam to govori? Pa govori nam da su i planeri i režiseri covid-19 plandemije itekako upoznati s tom literaturom i tim znanjima, te da su uz pomoć društvenih struktura (medicinska struka, vlade, mediji) uspjeli proizvesti pandemiju koja to nije.
Napad Covida pokazao je što može učiniti intenzivno razdoblje raširenog induciranog biološkog i psihološkog stresa. A u pripremi je već nova pandemija. Hoće li nas ponovno iznenaditi? Čitatelje portala newsexchange vjerojatno neće.
|
Slike:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
Galerija:
|
|
Objava: 08. 01. 2025 
155 ogleda, 
0 komentara
