| |
|
| 21. 07. 2025 |
  |
Dobrovoljni put u distopiju?
U svijetu koji se brzo digitalizira, nosivi uređaji poput pametnih satova, mjerača glukoze i fitnes narukvica postali su simbol modernog života, prodani pod krinkom zdravlja, praktičnosti i osobnog osnaživanja. Međutim, iza ove fasade krije se mračnija stvarnost: tihi uspon biometrijskog nadzora koji prijeti temeljnim pravima na privatnost i tjelesnu autonomiju. Nedavni prijedlozi, poput onog Roberta F. Kennedyja Jr. za masovno usvajanje nosivih uređaja u sklopu kampanje „Učinimo Ameriku ponovno zdravom“, dodatno raspiruju ove zabrinutosti, otvarajući vrata svijetu u kojem vlada i korporacije imaju neograničen pristup našim najintimnijim podacima.
Od praktičnosti do kontrole: Kratka povijest nadzora
Povijest tehnologije pokazuje da ono što počinje kao dobrovoljna pogodnost često postaje obvezni alat kontrole. GPS lokatori, pametni zvučnici i kamere za prepoznavanje lica u početku su promovirani kao alati za sigurnost i povezanost. No, s vremenom su se pretvorili u mehanizme za praćenje i regulaciju ponašanja. Nosivi uređaji slijede isti obrazac. Ono što je započelo kao osobni alat za praćenje zdravlja – otkucaja srca, sna ili razine stresa – sada se transformira u infrastrukturu za 24/7 nadzor, gdje svaki biološki signal postaje potencijalni dokaz u rukama države ili korporacija.
Kao što je Nat Hentoff upozorio još 1992. u The Washington Post, kada država jednom dobije ovlasti nad pojedinim aspektima života, poput odlučivanja tko „zaslužuje“ zaštitu, granice se lako šire. Danas se to očituje u biometrijskim podacima koji se prikupljaju, sortiraju i koriste za donošenje odluka o osiguranju, zaposlenju ili čak društvenom statusu. Nosivi uređaji, umjesto simbola zdravlja, postaju digitalne „oznake za stoku“, omogućujući stvarno-vremensko praćenje i algoritamsku regulaciju.
Zdravlje kao trojanski konj
Inicijative poput one koju zagovara RFK Jr. prodaju se kao korak prema boljem javnom zdravlju. Međutim, prijedlog masovnog usvajanja nosivih uređaja za praćenje glukoze, otkucaja srca, sna i drugih bioloških pokazatelja nosi dublje implikacije. Iako sudjelovanje može biti „dobrovoljno“ na početku, povijest pokazuje da ono što je opcionalno brzo postaje obvezno. Oni koji odbiju riskiraju marginalizaciju – od viših premija osiguranja do ograničenog pristupa poslovima ili društvenim pogodnostima.
Prema izvješću ABC News, članak u JAMA-i upozorava da osiguravajuća društva već koriste podatke iz nosivih uređaja za procjenu rizika, što može dovesti do uskraćivanja pokrića ili povećanja cijena na temelju osobnih zdravstvenih pokazatelja. Poslodavci, s druge strane, nude poticaje za „zdravo ponašanje“, dok istovremeno kažnju one koji se ne pridržavaju praćenja. Ovi podaci ne samo da prate zdravlje, već i raspoloženje, plodnost, pa čak i seksualnu aktivnost, hraneći ekonomiju podataka koja monetizira svaki aspekt našeg života.
Distopijska vizija: Tijelo kao bojno polje
Poput scena iz distopijskih klasika poput Vrlom novom svijetu Aldousa Huxleyja ili Minority Reporta Stevena Spielberga, nosivi uređaji omogućuju svijet u kojem tijelo postaje prostor nadzora. Povišeni stres, neredovit san ili propušteni liječnički pregled mogu postati „crvene zastavice“ u očima algoritma, što može dovesti do intervencija, istraga ili čak sankcija. Kada biometrijski podaci postanu valuta, pojedinac gubi autonomiju, a pretpostavka nevinosti zamjenjuje se pretpostavkom dijagnoze.
Ovaj trend nije ograničen na zdravlje. Kao što je prikazano u seriji Crno ogledalo ili romanu Sluškinjina priča Margaret Atwood, nadzor se uvlači u svaki aspekt života, postupno erodirajući slobodu pod krinkom sigurnosti ili dobrobiti. Kada vlada i korporacije steknu pristup našim biološkim podacima, postavlja se pitanje: što ostaje od pojedinca? Jesmo li slobodni ako je sudjelovanje u nadzoru uvjet za zaposlenje, zdravstvenu skrb ili društveni život?
Dehumanizacija i klizav teren
Nat Hentoff upozorio je na opasnosti „golog utilitarizma“, gdje se pojedinci smatraju potrošnim ako ne zadovolju kriterije učinkovitosti ili usklađenosti. Danas, kada algoritmi odlučuju o osiguranju, liječenju ili čak društvenom statusu na temelju biometrijskih podataka, riskiramo stvaranje sustava koji određuje čiji životi vrijede ulaganja, a čiji ne. Retorika koja dehumanizira političke protivnike ili marginalizirane skupine, poput one koju podržava JD Vance prema izvješću Mother Jones, dodatno pojačava ovu opasnost, stvarajući klimu u kojoj se ljudsko dostojanstvo žrtvuje za političku ili ekonomsku korist.
Otpor
Borba za tjelesnu autonomiju nije samo pitanje zdravstvene politike – to je moralni i politički imperativ. Moramo odbaciti narativ da sigurnost ili zdravlje zahtijevaju potpuni nadzor. Pravo na život, slobodu i težnju za srećom nisu privilegije koje dodjeljuje vlada ili algoritam – ona su neotuđiva. Normalizacija nosivih uređaja kao uvjeta za sudjelovanje u društvu nije napredak; to je korak prema distopiji u kojoj tijelo postaje vlasništvo države.
Sada je vrijeme za otpor. Moramo se suprotstaviti eroziji privatnosti i zagovarati svijet u kojem zdravlje i sloboda nisu suprotstavljeni pojmovi. Ako ne povučemo crtu, riskiramo budućnost u kojoj je naše tijelo samo još jedan podatak u vladinoj bazi – i gdje je sloboda redefinirana kao poslušnost.
|
|
| |
Galerija:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
OPOMENA: Stranica Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji oni objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili je opcija za komentare isključena ...
|
|
|
|
Galerija:
|
|
Objava: 21. 07. 2025 
283 ogleda, 
0 komentara
