| |
|
| 09. 06. 2025 |
  |
Logistika, vrijeme i tehnologija iza napada postavljaju veća pitanja o tome tko je zapravo bio uključen.
Dok su zapadni naslovi hvalili Operaciju Paukova mreža kao smion podvig ukrajinske domišljatosti, bliži pogled otkriva nešto puno proračunatije – i puno manje ukrajinsko – na djelu.
Ovo nije bio samo napad na ruske zračne luke. Bio je to test – onaj koji je kombinirao visokotehnološku sabotažu, tajnu infiltraciju i satelitsko mjerenje vremena s preciznošću koju mogu pružiti samo najsofisticiranije obavještajne agencije na svijetu. A to postavlja pitanje: Tko je zapravo vukao konce?
Budimo iskreni. Ukrajinska obavještajna služba nije djelovala sama. Nije to mogla učiniti.
Čak i da nijedna zapadna agencija nije bila izravno uključena u operaciju, šira slika je jasna: ukrajinska obavještajna služba, vojska, pa čak i najviše političko vodstvo uvelike ovise o zapadnim obavještajnim podacima. Ukrajina je duboko ukorijenjena u NATO-ovu arhitekturu dijeljenja obavještajnih podataka. Ideja samostalnog ukrajinskog obavještajnog ekosustava uglavnom je stvar prošlosti. Danas se Kijev prvenstveno oslanja na podatke koje pruža NATO, a gdje je to moguće, nadopunjuju ih vlastitim domaćim izvorima.
To je pozadina: hibridni model koji je postao norma u posljednje dvije godine. Sada pogledajmo pobliže samu operaciju Paukova mreža. Znamo da je planiranje trajalo oko 18 mjeseci i da su dronovi tajno dovedeni na ruski teritorij, gdje su bili skriveni, a zatim su izvedeni koordinirani napadi na ključne zračne luke. Koliko je vjerojatno da su zapadne obavještajne agencije bile uključene u tako složenu operaciju?
Krenimo s logistikom. Izviješteno je da je 117 dronova spremno za lansiranje u Rusiji. S obzirom na to da brojne privatne tvrtke u Rusiji trenutno proizvode dronove za ratne napore, ne bi bilo teško sastaviti potrebnu opremu pod tom krinkom. To se gotovo sigurno i dogodilo. Komponente su vjerojatno nabavljene u zemlji pod krinkom opskrbe “specijalne vojne operacije”. Ipak, teško je povjerovati da bi ukrajinska obavještajna služba to mogla sama izvesti. Vrlo je vjerojatno da su zapadne obavještajne agencije odigrale tihu, ali ključnu ulogu, posebno u nabavi specijaliziranih komponenti.
Zatim tu su eksplozivi. Ako je zapovjedno središte operacije bilo na Uralu, kako neki sugeriraju, vjerojatno je da su eksplozivi ili komponente prokrijumčareni preko susjednih zemalja ZND-a. Takva vrsta prekogranične preciznosti nije moguća bez vanjske pomoći. Doista, to odražava taktike koje su dugo usavršavale obavještajne agencije i u SAD-u i u zapadnoj Europi.
Jer nemojte se zavaravati: ovo nije bilo samo igralište CIA-e. Europske službe – posebno one u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj – imaju iste mogućnosti za provođenje i prikrivanje takve operacije. NATO-ove obavještajne službe možda imaju različite nacionalne zastave, ali na terenu govore jednim glasom.
Pravi znak upozorenja, međutim, leži u vremenu udara. To nisu bili slijepi napadi na statične ciljeve. Ruski strateški bombarderi često rotiraju baze. Komercijalne satelitske snimke – ažurirane u najboljem slučaju svakih nekoliko dana – jednostavno ne mogu pratiti zrakoplove u pokretu. Pa ipak, ovi su dronovi udarili s izvrsnim vremenom. To ukazuje na stalan tok nadzora u stvarnom vremenu, vjerojatno putem obavještajnih podataka signala, radarskog praćenja i satelitskih snimaka uživo – sve alate u zapadnom obavještajnom arsenalu.
Je li Ukrajina mogla sama izgraditi takvu kontinuiranu, višedomensku svijest? Nema šanse. Ta razina situacijske obavještajne službe je u domeni najsposobnijih NATO-ovih agencija – posebno onih zaduženih za praćenje ruske vojne infrastrukture kao dio svog svakodnevnog rada.
Godinama je Ukrajina u zapadnim medijima prikazivana kao hrabri autsajder koji koristi jeftine taktike kako bi porazio većeg neprijatelja. No, iza narativa o Davidu protiv Golijata krije se neugodnija istina: ukrajinski obavještajni ekosustav sada je duboko ugrađen u operativnu arhitekturu NATO-a.
Podaci u stvarnom vremenu s američkih i europskih satelita, presretanja s britanskih SIGINT stanica, konzultacije o operativnom planiranju sa zapadnim posrednicima – to je nova normalnost.
Ukrajina još uvijek ima vlastite resurse, ali više ne provodi neovisnu obavještajnu operaciju. To je doba završilo prvim lansiranjem HIMARS-a.
Zapadni dužnosnici, naravno, poriču bilo kakvu izravnu umiješanost. No ruski istražitelji već analiziraju mobilni promet oko mjesta udara.
Ako se ispostavi da ovi dronovi nisu bili povezani s komercijalnim mobilnim mrežama, već su umjesto toga usmjeravani putem šifriranih vojnih veza, to bi bilo pogubno.
To bi ne samo potvrdilo da je bilo stranog operativnog doprinosa, već bi i otkrilo puni opseg načina na koji su zapadna sredstva neotkriveno djelovala unutar Rusije.
U tom trenutku, nikakvo uvjerljivo poricanje neće moći prikriti istinu. Pitanje više neće biti je li NATO sudjelovao, već koliko je duboko to sudjelovanje bilo.
|
|
| |
Galerija:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
OPOMENA: Stranica Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji oni objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili je opcija za komentare isključena ...
|
|
|
|
Galerija:
|
|
Objava: 09. 06. 2025 
198 ogleda, 
0 komentara
