| |
|
| 07. 06. 2025 |
  |
U nizu od četiri predavanja održanih na Sveučilištima Oxford, Harvard i Austin, Thiel pokušava interpretirati ljudsku povijest – posebno modernu povijest – kroz prizmu biblijskih proročanstava o kraju vremena. Za njega, Antikrist – bilo kao osoba, sustav ili globalna tiranija – “nije srednjovjekovna fantazija”.
Njegova predavanja širokog spektra prelaze s djela poput Guliverovih putovanja i Čuvara, te tema poput svetog nasilja i globalne visokofrekventne trgovine. Thiel nastoji isplesti veliku teološko-antropološko-povijesnu naraciju koja daje smisao cijeloj ljudskoj povijesti. Jedna od njegovih središnjih tema: veza između tehnologije, carstva i uspona Antikrista.
Mnogima se Thielov projekt može činiti čudnim: Kako se tako uspješan, matematički i filozofski obrazovan tehnološki milijarder može ozbiljno baviti biblijskim mitovima iz Knjige Otkrivenja?
Ali pravo pitanje je: Kako bismo si mogli priuštiti da to ne učinimo?
Kao što Dorian Lynskey piše u knjizi ” Sve mora ići: Priče koje pričamo o kraju svijeta” , apokaliptični strah postao je kulturna konstanta. Naša sadašnjost zasićena je narativima o kraju vremena – u književnosti, filmu i igrama. Posebno su popularne zombi fantazije – mehanički, bezumni nemrtvi koji neumoljivo žude za ljudskim mozgom. One odražavaju duboko ukorijenjen osjećaj nadolazeće katastrofe koji se pojačao od karantene 2020. godine.
Thiel upozorava: Čak i ako nas biološko oružje, klimatske promjene, nuklearne bombe ili umjetna inteligencija ne zbrišu s lica zemlje, političke protumjere – poput svjetske vlade – same po sebi mogle bi značiti kraj morala, kulture i čovječanstva. Izbor između nepostojanja svijeta i jednog svijeta – odnosno anarhije ili totalitarizma – opisuje kao apokaliptičnu dilemu.
Za razliku od današnjih katastrofičnih scenarija, Thiel vjeruje da biblijski tekstovi nude ključ za razumijevanje našeg vremena. Matej 24:24 upozorava na lažne Kriste i proroke koji će prevariti čak i “izabrane” – Antikrist će se činiti kršćanskijim od samog Krista, dok će uništavati njegove vrijednosti. Nacisti su slijedili ovu strategiju – ograničenu antisemitskom ideologijom. Pojavio bi se “uspješniji” Antikrist s univerzalnim vrijednostima poput slobode, jednakosti i pravde – poput jakobinaca ili marksista.
Thiel vjeruje da je moderna tehnologija transformirala ciklički tijek povijesti u biblijsku linearnu dramaturgiju – s početkom i nepovratnim krajem. Tehnologija je briljantno obećanje oboženja, koje je zmija u raju već ponudila.
Francis Bacon i René Descartes, osnivači moderne znanosti, shvatili su svoj projekt kao prikriveno antikršćanski – prerušen u religijsku odjeću. Baconova Nova Atlantida opisuje tajnu istraživačku akademiju s kršćanskom tematikom; Descartes je obećao da će ljude učiniti “gospodarima prirode”. Oba djela simbolično su podijeljena u šest dijelova – analogno šest dana stvaranja. Sedmi, dan odmora posvećen božanskom, nedostaje.
Brod na pročelju Baconove Velike instauracije probija Herkulove stupove – drevni simbol upozorenja. Prikazani natpis “Mnogi će ići amo-tamo, a znanje će se umnožiti” preuzet je iz Daniela 12 – aluzija na mogućnost da znanje može donijeti kraj vremena.
Za Thiela, tehnologija je u središtu apokaliptičnih strahova. Ali kakvu ulogu umjetna inteligencija igra u ovoj priči? Je li to Antikrist ? Krči li mu put? Ili djeluje poput katehona, tajanstvene sile koja, prema 2. Solunjanima 2:6, zadržava zlo?
Thiel je svjestan te dvojake prirode: Ono što se protivi Antikristu može ga i promovirati. Na primjer, nakon završetka Hladnog rata, zapadne države su sve više koristile psihološki rat i digitalni nadzor – izvorno usmjeren protiv neprijatelja – protiv vlastitog stanovništva.
No Thiel strah od umjetne inteligencije smatra opasnijim od same tehnologije – jer ona potiče elite koje žele uspostaviti globalnu administrativnu državu. Ipak, prepoznaje sotonistički element u umjetnoj inteligenciji – sablasno biće sposobno hakirati ljudske umove. O programerima umjetne inteligencije kaže ono što je jednom rekao za Bacona: “Prizvali su demona u čije postojanje ne vjeruju.”
Poput Antikrista, umjetna inteligencija nudi varljivo stvarnu imitaciju božanskog – oponaša misao i jezik bez njihove duhovne dubine. Nedostaje joj ljudski “logos” – misao o duši, tijelu i smrtnosti. Jezik je živ – ali umjetna inteligencija je mehanička, uvjetna, poput demona koji prebiva u poslužiteljima, ali nikada nije istinski prisutan. Njezini kriteriji istine: vjerojatnost, logika – ne stvarnost.
Zato umjetna inteligencija halucinira – citirajući knjige koje postoje samo u Borgesovoj izmišljenoj Babilonskoj knjižnici. Ali poput Platonovog Sofista, ona vlada umijećem simuliranja svega s božanskom uvjerljivošću – i tako postiže bezdušnu masovnu raspodjelu.
Živimo u njihovim sjenama – kao u Platonovoj špilji. Ali korištenje umjetne inteligencije za ozbiljnije zadatke je faustovski pakt: što joj više povjeravamo, to manje mentalnih sposobnosti sami zadržavamo. Navigacija, pisanje, donošenje odluka – sve nam se oduzima, sve atrofira. Umjetna inteligencija, korištena za zadovolnje praznih, atomiziranih ja, znači konačno zaglupljivanje i poroblnje.
Nisu li to ciljevi Antikrista – oblikovati čovjeka na svoju sliku?
Ili je umjetna inteligencija ipak katehon ?
To je tvrdnja Alexandera Karpa i Nicholasa Zamiske u knjizi Tehnološka republika. Karp – Thielov kolega sa Stanforda i suosnivač Palantira – poziva na blisku suradnju između tehnoloških elita i vlade kako bi se razvila vojno superiorna umjetna inteligencija. Oni žale za elitnom kulturom bez patriotizma, bez vjere – “bestilesnim”, postnacionalnim moralom.
Ipak, ironično, upravo je ta digitalna elita – putem umjetne inteligencije, platformi, anonimnosti – ubrzala moralnu eroziju Zapada: otuđenje, opsesiju sobom, kulturu otkazivanja.
Središnji uvid ove paradoksalne analize doista je apokaliptičan. Hoćemo li ubrzati ili zaustaviti Antikrista ovisi o našoj građanskoj hrabrosti – sposobnosti da prepoznamo istinu, razmišljamo protiv struje i preuzmemo odgovornost. Ali te vrline svakodnevno narušavaju tehnologija, mediji i tržište.
Što ostaje?
Jedina nada – konačno oslobođeni iz Pandorine kutije koju smo sami izgradili. Možda će nadahnuti novu mudrost. I možda u tome leži naša posljednja prilika.
|
|
| |
Galerija:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
OPOMENA: Stranica Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji oni objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili je opcija za komentare isključena ...
|
|
|
|
Galerija:
|
|
Objava: 07. 06. 2025 
139 ogleda, 
0 komentara
