Unatoč najavljenim pogodnostima, ovaj potez izazvao je žestoku raspravu. Organizacije za zaštitu građanskih prava upozoravaju da bi sustav mogao normalizirati masovno prikupljanje podataka od strane države, povećati rizik od hakiranja ili krađe identiteta u slučaju sigurnosnih propusta te omogućiti praćenje građana u stvarnom vremenu kroz digitalne provjere identiteta.

„Sustavi digitalnog identiteta su primamljiva meta za kibernetičke napade, a trajnost biometrijskih podataka znači da svako curenje može imati doživotne posljedice. Jednom kad standardizirano prikupljanje podataka postane norma, otvaraju se vrata za proširenje funkcija – izvorna svrha digitalnog ID-a može se lako proširiti na nova područja nadzora i kontrole,” piše Ken Macon za Reclaim the Net.

Kritika i povijesne paralele

David Kurten, čelnik Stranke baštine Ujedinjenog Kraljevstva, povukao je paralelu između uvođenja digitalnog ID-a i uvođenja cjepiva protiv COVID-19. Naglasio je kako su se, i tada, zahtjevi postupno širili – od medicinskih radnika i starijih, do opće populacije, djece, a na kraju i dojenčadi. Svaki korak bio je popraćen obećanjima da će se nakon usklađivanja vratiti normalan život, ali kritičari upozoravaju da se takvi sustavi, iako u početku dobrovoljni, s vremenom pretvaraju u de facto obavezu.

“Ono što sada govore je da neće biti obavezno – barem tako tvrde u člancima – ali to je vjerojatno samo mamac. Čini se da će, kad se uvede, nastati sustav svojevrsnog ‘apartheida’. Imat ćete digitalni ID koji omogućuje brži i lakši pristup svemu.

No, odlučite li zadržati svoju privatnost i živjeti kao prije, bez davanja osobnih podataka kroz neku aplikaciju, život će vam postati znatno teži,” zaključuje Kurten.