| |
|
| 29. 05. 2025 |
  |
Probuđeni div?
U impresivnom govoru pred UN-om, predsjednik Burkine Faso Ibrahim Traoré proglasio je kraj afričke podjarmljenosti. Jasno se protivi neokolonijalnoj eksploataciji, zapadnom licemjerju i globalnoj nejednakosti. Afrika, kaže Traoré, više ne želi milostinju, već pravdu, suverenitet i poštovanje. „Afrika neće kleknuti!“
Dok čitate ovaj govor, zamislite da te riječi izgovara predsjednik ili premijer vaše države, braneći interese svog naroda suočenog s modernim oblicima kolonizacije, skrivenim iza suptilnih narativa o „tranziciji, integraciji i prilagodbi“. Možda će vam tada prava istina postati kristalno jasna… da nam je svima potreban jedan Ibrahim Traoré, a ne moralne nakaze koje su trenutno na vlasti.
„Uvaženi delegati, šefovi država, vođe nacija, uvaženi predstavnici velikih i malih naroda. Ne pozdravljam vas kao karijerni diplomat, niti kao čovjek odgajan za banketne dvorane i rukovanja. Ne dolazim k vama da govorim uvježbanim jezikom uglađene politike. Dolazim kao vojnik svog naroda, kao zaštitnik ranjene zemlje, kao sin kontinenta koji je nosio križ svijeta, ali nikada nije nosio njegovu krunu.
Moje ime je kapetan Ibrahim Taore, predsjednik Burkine Faso. I danas govorim ne samo u ime 22 milijuna ljudi u mojoj zemlji, već i u ime kontinenta čija je povijest iskrivlna, čija je bol ignorirana i čije je dostojanstvo više puta stavljeno na dražbu na oltaru stranih interesa.
Afrika nije veća. Afrika nije bojno polje. Afrika nije tvoj eksperiment, tvoja marioneta, tvoje skladište sirovina. Afrika se ne diže da klekne, već da stoji. I danas kažem ovoj velikoj skupštini naroda: Afrika neće biti bačena na koljena.
O lažnoj velikodušnosti svjetske politike
Desetljećima ste jednom rukom slali pomoć, a drugom iscrpljivali naše živote. Gradite bunare u našim selima dok vaše korporacije isušuju naše rijeke. Doniraju cjepiva i patentiraju lijekove. Govore o zaštiti klime, ali i dalje financiraju upravo one snage koje spaljuju naše šume i isušuju naša jezera. Kakva je to velikodušnost? Vrsta koja hrani usta, ali utišava glas. Vrsta koja održava osobu na životu tek toliko dugo da postane ovisna.
Nismo slijepi na ovo licemjerje. Dopustite mi da ovo pojasnim. Mi nismo nezahvalni za istinsku humanitarnu pomoć, ali odbacujemo globalni poredak koji prikriva iskorištavanje kao partnerstvo. Odbacujemo financijske institucije koje jednom rukom posuđuju novac, a drugom kradu suverenitet. Afrika više ne želi milostinju. Želimo pravdu. Želimo kontrolu nad vlastitom sudbinom.
U lancima kolonijalizma i njegovih modernih potomaka
Naše rane nisu naša vlastita krivnja. One su nasljeđe ludila za izgradnjom carstva koje nas nije vidjelo kao ljudska bića, već kao jeftinu radnu snagu.
Moji preci nisu bili konzultirani kada su se karte crtale u Berlinu ravnalom i šestarom. Granice Burkine Faso, kao i granice mnogih afričkih naroda, nisu povukli naši preci, već ljudi koji nikada nisu kročili na naše tlo, koji nisu znali ništa o našim jezicima, našim plemenima ili našem duhu.
Danas kolonijalizam ima novo lice. On nosi odijela. Organizira forume. Potpisuje ugovore u Ženevi, Parizu i Washingtonu. Ali on i dalje uzima bez pristanka. On i dalje diktira umjesto da sudjeluje u dijalogu. Ona i dalje šuti umjesto slušanja. Ako želiš razgovarati o miru, krenimo odustajanjem od arogancije da je mir nešto što nas samo ti možeš naučiti.
O iskorištavanju resursa i mitu o razvoju
Zovu nas zemljom u razvoju, kao da nas stoljeća krađe nisu unazadila. Kao da zlato iz naših zemalja, dijamanti iz naših rijeka, nafta pod našim nogama nisu izgradili nebodere u kojima sjedi ova skupština. Budimo jasni, jer Kinao je bogat. Afrika je bogata, bogata mineralima, kulturom, mudrošću i mladošću.
Ali naučili ste nas mjeriti bogatstvo BDP-om i vrijednošću izvoza. Zovu to razvojem kada strana tvrtka posjeduje 90% rudnika zlata na našem zemljištu. Nazivate to napretkom kada vaše sigurnosne snage čuvaju rudnike kobalta, ali ne i škole naše djece. To nije napredak. Ovo je piratstvo pravnih dokumenata. Od sada ćemo razvoj definirati prema vlastitim uvjetima. Razvoj koji podržava djecu u učionicama, a ne minerale na teretnim brodovima. Razvoj koji poštuje zemlju i njezine ljude, poštuje zemlju, ljude i dušu nacije te se oslanja na suverenitet i uplitanje.
Nacionalni suverenitet
Zašto se, kada afrička nacija donosi neovisne odluke, naziva nestabilnom? Zašto nas se označava kao prijetnju kada tražimo vojnu suradnju izvan kolonijalne sfere? Burkina Faso je odabrala put suvereniteta koji ne predstavlja prijetnju miru. To je deklaracija punoljetnosti. Više nismo pod tvojim skrbništvom. Više nismo vaši mlađi partneri u diplomaciji. Mi smo slobodan narod.
Kada nacija bira partnere koji je poštuju, a ne iskorištavaju, to nije pobuna. To je mudrost. Nijedna strana sila neće diktirati saveze Burkine Faso. Gradit ćemo odnose temeljene na međusobnom poštovanju, a ne na povijesnoj krivnji ili sadašnjem zastrašivanju.
Borba protiv terorizma
Borba protiv terorizma i izazivanja ratova. Pitaju zašto postoji nasilje u regiji Sahel. Pitaju zašto se naša omladina naoružava. Ali ne pitate tko ima koristi od toga što naše rudnike čuvaju privatni plaćenici dok naša sela ostaju nezaštićena. Ne pitaju kako oružje stižu u pustinje gdje se ne proizvodi čelik. Ne pitaju zašto se čini da mirovne misije nikada ne završavaju rat.
Istina je da su mnoga takozvana rješenja za sigurnosne probleme Afrike samo poslovni modeli. Beskrajni sukobi postali su tržište, a afrička patnja usluga temeljena na pretplati. Burkina Faso je odlučila prekinuti ovaj ciklus. Borit ćemo se protiv terorizma, ali ne ovisnošću. Našu naciju nećemo osigurati stranim diktatima, već nacionalnim dostojanstvom.
Migracije i ljudsko dostojanstvo
Ne želimo da nam se mladi utope u Sredozemnom moru. Ne želimo da naši najbistriji umovi bježe u zemlje koje su nas nekoć nazivale divljacima. Ne želimo nikakve doznake. Želimo razloge zašto bi naši ljudi ostali. Zašto nam mladež bježi? Ne zato što nam nedostaje ljepote, već zato što nam nedostaju prilike. Ne zato što mrzimo svoju zemlju, već zato što se prema našoj zemlji postupa kao prema tuđem vlasništvu. Migracija nije kriza. To je simptom ratova koje nismo započeli. Od kredita koji nam nisu bili potrebni. Iz svjetskog poretka koji našoj mladeži govori da njihova jedina vrijednost leži izvan njihovih domova.
Rješenje ne leži u graničnim ogradama. Rješenje leži u pravdi, u zauzimanju mjesta Afrike u svijetu. Afrika nije greška koju treba ispraviti. Afrika nije propali kontinent. Afrika je utroba svijeta, kolijevka civilizacije, čuvar sutrašnje nade. Učinjeni smo nevidljivima u globalnim odlukama koje nas duboko utječu. Afrika, s 54 suverene nacije, nema stalno mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a. Kakva je to pravda? Zovu to Ravnoteža. Mi to zovemo izdajom. Govore o demokraciji, ali održavaju globalnu strukturu u kojoj moćna manjina vetom stavlja snove većine. Više nećemo šaptati u sobama u kojima zaslužujemo govoriti punim glasom.
Pomoć za vjeru i duhovno dostojanstvo
Mi smo duhovan narod. Pred vašim katedralama naši su preci pji do neba. Prije nego što su došli vaši misionari, znali smo jezik rijeka i zakone svete šume. Došlo je kršćanstvo, došao je islam, a mi smo ih dočekali ne kao robove već kao tragaoce. Ali sada se pitamo. Hoće li crkva i džamija zaista stati uz nas kada sve ljude otjera pohlepa prikrivena kao globalizacija? Hoće li njihova propovjedaonica odjekivati našim vapajima ili samo ponavljati pjesme moćnika? Vjera također mora biti dekolonizirana. Mora hodati sa siromašnima, a ne s privilegiranima.
Za jedinstvo među afričkim narodima
Ovo nije govor jedne zemlje. Radi se o kontroli kontinenta. Vidite kako Mali, Niger i Burkina Faso stvaraju novu vezu. Boje se našeg jedinstva. Zašto? Jer to ugrožava mit da se Afrika može uzdići samo pod vašim nadzorom. Udružujemo se ne da bismo vodili rat, već da bismo stekli dostojanstvo, skupili hrabrost, podijelili snagu i zaštitili jedni druge kada se svijet okrene.
Panafrikanizam nije san. To je naša spasonosna kucavica. I graditi ćemo ga ciglu po ciglu, srce po srce, sa ili bez vašeg pristanka.
Mladima Afrike
Malom dječaku koji prodaje naranče uz cestu. Djevojčici koja pješači 10 kilometara do škole. Djetetu čija je jedina igračka kamen, ali koje sanja o zvijezdama. Ti si razlog zašto se svađamo. Ne vjeruj laži da je tvoj kontinent proklet. Ti si blagoslov. Ne budi ljubomoran na tuđe putovnice. Budi ponosan na svoje ime, svoju zemlju, svoje korijene. Svijet ti možda sada ne aplaudira, ali budućnost će slaviti tvoje ime.
Završne riječi
Nećemo klečati. Nisam došao objaviti rat. Došao sam objaviti oporuku. Zato nećemo kleknuti pred strahom. Nećemo klečati pred stranim bankama. Nećemo klečati pred zastarjelim carstvima koja se pretvaraju da su prijatelji. Afrika ne traži mjesto za vašim stolom. Gradimo svoj vlastiti stol, za kojim nijedno dijete ne jede posljednje. Gdje nijedna nacija nije ušutkana jer nema nuklearno oružje. Gdje se pravda ne filtrira kroz prizmu rase ili povijesti, već se dijeli kao što se dijeli dah. Ovo je naša vizija i ovo je naša zavjet. Svijet bi to trebao čuti danas i uvijek. Afrika neće kleknuti. Zahvaljujemo vam.“
|
|
| |
Galerija:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
OPOMENA: Stranica Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji oni objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili je opcija za komentare isključena ...
|
|
|
|
Galerija:
|
|
Objava: 29. 05. 2025 
318 ogleda, 
0 komentara
