| |
|
| 29. 05. 2025 |
  |
Europska unija priprema sveobuhvatnu strategiju za vodu koja će biti predstavljena do ljeta 2025. godine.
Ono što se prodaje kao bezopasna reakcija na sušu, nakon detaljnijeg pregleda, ispada još jedan gradivni element sveobuhvatne arhitekture kontrole. Paralele s mjerama protiv korone i fantazijama o klimatskom zatvaranju su zastrašujuće jasne.
Povjerenica EU za okoliš Jessika Roswall najavila je medijima Funke da će potrošnju vode u kućanstvima učiniti „transparentnijom“. Ljudi bi trebali moći „točno vidjeti koliko vode troše“ kako bi ih se potaknulo da je koriste „svjesnije“.
Svatko tko je upoznat s ovom orvelovskom retorikom novogovora zna: Ovdje se radi o totalnom nadzoru i kontroli.
Izvješće o strategiji otpornosti na vodu Europskog parlamenta, objavljeno u travnju, pušta mačku iz vreće. Tamo se „digitalni sustavi praćenja“ izričito spominju kao alat za upravljanje vodama. Ono što se prodaje kao dobrovoljna transparentnost u stvarnosti je temelj za besprijekorno praćenje svake kapi koju konzumirate.
Poznata igra: problem, reakcija, rješenje
Briselski birokrati slijede provjereni obrazac: prvo se konstruira egzistencijalna prijetnja, zatim se digne panika među stanovništvom, a na kraju se predstavlja rješenje “bez alternative”. Ovaj put se radi o navodno nadolazećoj nestašici vode u Europi. Roswall dramatično upozorava: “Uvijek smo uzimali zdravo za gotovo da će biti dovoljno vode. To više nije slučaj.”
Posebno je otkrivajuća Roswallova referenca na energetsku krizu, kada su „odjednom velike uštede postale moguće jer su ljudi prepoznali problem“. Ovdje se otvoreno priznaje da se krize zloupotreblju kao poluga za kontrolu ponašanja. Ono što se prodavalo kao privremena hitna mjera tijekom energetske krize sada je namijenjeno kao nacrt za potpunu kontrolu vode.
Ideologinja planske ekonomije i njezine fantazije o karanteni
Ideološku osnovu za ovu politiku već je 2020. godine pružila samoproglašena “omiljena ekonomistica” Roberta Habecka, Mariana Mazzucato. U svom zloglasnom članku „Izbjegavanje klimatske blokade“ na Project Syndicateu, opisala je distopijsku situaciju: „Vlade bi ograničile korištenje privatnih motornih vozila, zabranile konzumaciju crvenog mesa i nametnule ekstremne mjere uštede energije.“
Mazzucatin poziv na „poduzetničku državu“ nije ništa drugo nego plansko gospodarstvo u zelenom ruhu. Ona sasvim otvoreno tvrdi da „tržišta neće sama voditi zelenu revoluciju“ te da je stoga državna prisila nužna. Taj totalitarni način razmišljanja sada se izravno odražava u Strategiji EU za vode.
Mreža globalista
Project Syndicate, portal na kojem su Mazzucatine teze bile širene, sve je samo ne neutralna platforma. Partneri uključuju Svjetsku banku, Europsku razvojnu banku, Ujedinjene narode i Zakladu Otvoreno društvo Georgea Sorosa. Ovo jasno pokazuje: Ovo nije slučajnost, već koordinirana akcija globalističkih mreža.
Strategija EU za vode stoga nije izolirana po, već dio većeg projekta transformacije europskog društva prema idejama samoproglašene elite. Pod krinkom zaštite okoliša stvaraju se instrumenti koji omogućuju potpunu kontrolu nad životima građana.
Od „dva tjedna“ do trajne kontrole
Svatko tko je pomno pratio proteklih nekoliko godina znat će obrazac: ono što se prodaje kao privremena hitna mjera brzo razvija vlastiti život. „Dva tjedna za izravnavanje krivulje“ pretvorila su se u mjesece karantene. „Dobrovoljno“ cijepljenje postalo je de facto prisilna mjera. I ono što se danas reklamira kao „transparentno“ mjerenje potrošnje vode, sutra će postati obavezno racioniranje.
Svakako postoje razumne alternative: ulaganja u infrastrukturu, bolje tehnologije skladištenja, učinkovitiji sustavi navodnnja ili promicanje tehnologija za uštedu vode putem stvarnih tržišnih poticaja. Ali to bi značilo tretiranje građana kao odgovornih pojedinaca, a ne kao objekata državnog planiranja.
Bliži se blokada zbog vode
Znakovi ukazuju na oluju. Nakon korone, klime i rata, globalisti su pronašli svoje sljedeće područje djelovanja: vodu.
Strategija EU za vode prvi je korak prema društvu u kojem se prati svaka kap, bilježi svaka potrošnja i kažn svako „otpadno bacanje“.
Svatko tko još uvijek vjeruje da se radi samo o zaštiti okoliša probudit će se najkasnije kada se uvede prva „zabrana dotoka vode“. Tada će isti političari koji danas govore o „transparentnosti“ izjaviti da su drastične mjere „neizbježne“.
Građani će biti svedeni na prosce koji moraju čekati u redu za svoju dnevnu porciju vode. Vrijeme za otpor je sada. Tko šuti, slaže se. A oni koji se slažu uskoro će shvatiti da je sloboda poput vode: kad jednom nestane, ne vraća se sama od sebe.
|
|
| |
Galerija:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
OPOMENA: Stranica Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji oni objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili je opcija za komentare isključena ...
|
|
|
|
Galerija:
|
|
Objava: 29. 05. 2025 
205 ogleda, 
0 komentara
