|
|
27. 05. 2025 |
 |
Poslanici francuske Narodne skupštine spremaju se da glasaju o zakonu koji legalizuje eutanaziju i asistirano samoubistvo. U završnim danima parlamentarne rasprave usvojene su brojne sporne i radikalne odredbe, koje su izazvale burne reakcije širom zemlje.
Francuska bi ovim zakonom mogla da postane jedna od najliberalnijih država u svetu po pitanju tzv. „asistiranog umiranja“, rame uz rame sa državama koje se suočavaju sa sve većim zloupotrebama tog sistema — poput Kanade i Belgije.
Na osnovu modela već primenjenog kod abortusa, uvedeno je novo krivično delo — „ometanje prava na eutanaziju“. To znači da svako ko pokuša da odvrati bližnju osobu od smrtonosne injekcije, bilo rečima, postupcima ili uskraćivanjem informacija, može dobiti do dve godine zatvora i novčanu kaznu do 30.000 evra. Kazna je stroža nego za ometanje abortusa.
S druge strane, predlog da se uvede „zločin podsticanja na eutanaziju“ — dakle, situacija kada neko nagovara drugog da izabere smrt — nije prihvaćen. Iskustva iz drugih zemalja jasno pokazuju da su psihološki, porodični i finansijski pritisci česti među onima koji razmatraju asistirano samoubistvo.
Desničarski predlog amandmana kojim bi se pojasnilo da „nema krivičnog dela ako se osoba samo poziva na oprez, razmišljanje i diskusiju u cilju podrške bolesnima“ — odbijen je.
Rasprava u parlamentu pretvorila se u semantičku borbu. Poslanica Zelenih Sandrin Ruso odbacila je izraz „asistirano samoubistvo“ kako bi se izbegla sugestija da se samoubistvo promoviše. Reč „eutanazija“ svesno se izbegavala kako ne bi „obojila debatu“. Makronov poslanik Šarl Sicenštul, koji se protivi zakonu, kritikovao je tu jezičku gimnastiku kao pokušaj da se prikrije surova istina: da se promoviše zakon koji omogućava ubistvo pod plaštom milosrđa. U jednom trenutku čak je predloženo da se smrt izazvana eutanazijom zvanično vodi kao „prirodna smrt“ — predlog je usvojen, pa zatim povučen.
U sali su se čule i najbizarnije rasprave. Konzervativni poslanik Patrik Ecel tražio je da se određena mesta izuzmu iz mogućnosti sprovođenja eutanazije — poput staračkih domova. Ipak, ono što je mnogima delovalo kao zdravorazumsko ograničenje, naišlo je na protivljenje. Ministarka zdravlja Ketrin Votren branila je pravo da se eutanazija obavlja čak i u hotelskim sobama.
Sve mere koje su imale za cilj da zaštite najranjivije — psihički obolele, teško hendikepirane, hronične bolesnike — su odbačene. Oni koji sebe nazivaju „podobnima“ za smrt, organizovali su protest u Parizu, izražavajući strah i tugu zbog onoga što dolazi.
Zagovornici zakona otvoreno govore o svojim namerama. Ministarka zadužena za osobe sa invaliditetom, Šarlot Parmentije-Lekok, ponovila je da je eutanazija „pravo dostupno svim osobama sa invaliditetom, u skladu sa Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom“.
Otvorena su vrata za sve vrste zloupotreba, uprkos upozorenjima brojnih „Kasandri“ koje ukazuju da najgori scenariji nikad nisu daleko. Liberalni ateista i progresista Alen Mink, savetnik mnogih političara, od Sarkozija do Makrona, izrazio je zabrinutost u listu Le Figaro:
„Uveren sam da će pravo na smrt koje neki poslanici pokušavaju da uvedu uskoro postati — dužnost da se umre. Ovaj zakon je pisan za one iz Sen Žermen de Prea — za obrazovane ljude koji upravljaju sopstvenom sudbinom. Ljude bez materijalnih problema, koji čitaju novine i donose slobodne lične izbore.“
Mink upozorava da će ovaj zakon dodatno produbiti socijalne razlike, jer će samo bogatiji slojevi imati stvarnu mogućnost izbora između života u bolu i smrti.
Konačno glasanje zakazano je za utorak, 27. maja. Vredi podsetiti — kada je Belgija uvela eutanaziju, govorilo se o nekoliko stotina slučajeva godišnje. Danas ih je na hiljade.
|
|  |
Galerija:
Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
OPOMENA: Stranica Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji oni objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili je opcija za komentare isključena ...
|
|
|
|
Galerija:
|
|