|
|
26. 05. 2025 |
 |
U ime „borbe protiv klimatskih promena“, globalistički eksperti i vlade sada guraju jedan od najapsurdnijih i najskupljih klimatskih projekata do sada – uklanjanje ugljen-dioksida (CO₂) iz morske vode. Kritičari upozoravaju: ovo je nova faza klimatske prevare koja ne samo da neće pomoći planeti, već će uništiti prirodne ekosisteme, a građane ostaviti bez para i smisla.
CO₂ – NIJE NEPRIJATELJ, VEĆ RESURS
Na nedavnim klimatskim konferencijama, stručnjaci poput Žaka Amurua poručuju: CO₂ nije neprijatelj čovečanstva, već neophodan i koristan resurs koji bi trebalo reciklirati, a ne uklanjati. Amuru navodi da se uhvaćeni CO₂ može koristiti za skladištenje energije, pravljenje plastike, pa čak i za efikasniju eksploataciju fosilnih goriva.
„CO₂ je osnova života – bez njega nema hrane, drveta, celuloze, industrije. Umesto da ga izbacujemo, treba da naučimo kako da ga pametno koristimo,“ poručuje Amuru.
BRITANSKI EKSPERIMENT: MILIONI ZA PUMPE KOJE VRAĆAJU VODU U MORE
Uprkos skepticizmu, britanska vlada je uložila 3 miliona funti u pilot projekat SeaCURE, čiji cilj je da ispumpava morsku vodu iz Engleskog kanala, izvuče CO₂, pa tu istu vodu vrati nazad – kako bi ponovo upila više ugljen-dioksida iz atmosfere.
Projekat, koji vode istraživači sa Pomorskog laboratorijuma u Plimutu i Univerziteta u Ekseteru, tvrdi da bi u budućnosti mogao da uklanja 14 milijardi tona CO₂ godišnje – ako bi proces bio proširen na 1% svetskih okeana, koristeći obnovljive izvore energije.
Kritičari pak ističu da je to čista iluzija – i da bi čak i tada SeaCURE nadoknadio emisije manje od 219 transatlantskih letova godišnje, što je bukvalno kap u okeanu u poređenju sa svakodnevnim zagađenjem globalnog aviosaobraćaja.
„NAUK“ ILI NAUKA?
Profesor Tom Bel iz SeaCURE tima tvrdi da sistem „koristi prirodni ciklus ugljenika“. Međutim, naučnici koji nisu deo „klimatskog mejnstrima“ upozoravaju da manipulisanje pH vrednošću okeana može ozbiljno ugroziti morski život, a da nema dokaza o dugoročnim koristima.
Uz to, BBC u isto vreme izveštava o rekordno visokim temperaturama mora oko Velike Britanije – što po prirodi smanjuje sposobnost okeana da apsorbuju CO₂. Kritičari se pitaju: „Da li su oni svesni da to što rade postaje besmisleno kako temperatura raste?“
„Toplije vode znače da okean ispušta CO₂, a ne da ga upija. Da li oni to uopšte uzimaju u obzir ili samo veruju da će pumpe sve rešiti?“ pita jedan analitičar.
PROJEKTI BEZ KORISTI, SA MILIONSKIM TROŠKOVIMA
Dok Velika Britanija sipa milione u eksperimente poput SeaCURE-a, sve je više sumnji da takvi projekti služe višim interesima, a ne klimatskom spasavanju. Mnogi smatraju da su to skupi simbolični potezi koji zamagljuju suštinu klimatske politike, troše resurse i pružaju lažnu nadu.
U međuvremenu, Prirodni ciklusi okeana imaju daleko veći uticaj na klimu nego bilo koja „pametna“ ljudska intervencija – ali izgleda da to ne donosi grantove, konferencije i unosne klimatske ugovore.
VRAĆANJE PRIRODI I ZDRAVOM RAZUMU
Na Četvrtom svetskom samitu o materijalima u Strazburu, naučnici su ponovo pozvali na održive načine korišćenja CO₂, a ne njegovo nasilno uklanjanje. Poruka je jasna: ugljen-dioksid je ključan za budućnost čovečanstva, i moramo naučiti da imitiramo prirodni ciklus, umesto da ga uništavamo.
|
|  |
Galerija:
Komentari 0
OPOMENA: Stranica Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji oni objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili je opcija za komentare isključena ...
|
|
|
|
Galerija:
|
|