U članku se priznaje:

“Kontracepcija s dugotrajnim djelovanjem bila je kritizirana u prošlosti, osobito tamo gdje se dijelila bez odgovarajućeg informiranog pristanka.”

Etička pitanja također nisu trivijalna. Čak i oni koji su odgovorni za projekt naglašavaju da je za njega potrebna informacija, pristanak i kulturološka osjetljivost. Unatoč tome, ostaje nejasno koliko je jednokratna injekcija zapravo dobrovoljna i samoodređena – kada je “izvaljuju” globalne zaklade s proračunima od milijardu dolara i geopolitičkim utjecajem.

Zaključak:

Ono što se prodaje kao napredak moglo bi se pokazati kao novi oblik globalne kontrole rađanja od strane tehnokratskih elita. Kada je reproduktivna medicina iznenada “programirana u tijelo” – novcem iz Seattlea, planirana na MIT-u i testirana u Nairobiju – pitanje je manje što je moguće, već prije:
Tko odlučuje – i kome to služi?

Upravo su razvili novi način sterilizacije.