Vječni sukob kao alat kontrole

U Orwellovom romanu, svijet je podijeljen između Oceanije, Eurazije i Eastazije, koje vode vječne ratove kako bi opravdale totalitarnu kontrolu nad stanovništvom. Sukobi nisu namijenjeni pobjedi, već održavanju straha i poslušnosti. Newsweekova analiza sugerira sličan obrazac: Trumpova Amerika, Putinova Rusija i Xi-jeva Kina djeluju kao da se natječu, ali njihovi potezi – poput pregovora o Ukrajini ili trgovinskih ratova – često izgledaju kao dio koordiniranog plesa koji sprječava bilo kakvu radikalnu promjenu globalnog poretka.

Na primjer, članak spominje da Trumpova administracija može “prepustiti” istočnu Europu Rusiji, što podsjeća na Orwellovu podjelu Europe između Eurazije i Oceanije. Isto tako, kineska ekspanzija u Aziji i potencijalno u Africi i Latinskoj Americi odražava Eastaziju, koja konsolidira moć u svojoj regiji. Ovi potezi, iako prikazani kao suparništvo, mogli bi biti dio plana kojim se održava iluzija sukoba dok se stvarna moć koncentrira u rukama globalnih elita. Kao što Orwellov “Veliki Brat” koristi rat za manipulaciju masama, tako i današnja geopolitika može služiti za odvraćanje pažnje od dubljih strukturalnih promjena – poput ekonomskih kriza, nadzora ili gubitka osobnih sloboda.

Geopolitika kao dimna zavjesa

Orwell je u “1984.” sugerirao da su ratovi i podjele svijeta alati za očuvanje moći, a ne za rješavanje stvarnih problema. Slično tome, današnji narativi o “ruskoj prijetnji”, “kineskoj ekspanziji” ili “američkoj dominaciji” usmjereni su na stvaranje straha i odvraćanje pažnje od ključnih pitanja: tko zapravo donosi odluke i zašto se globalni sustavi – od financija do tehnologije – sve više centraliziraju?

Newsweekov članak implicira da Trumpova strategija može nenamjerno ojačati Kinu ako Europa postane bliža Pekingu zbog trgovinskih tenzija s SAD-om. No, što ako ovo nije nenamjerno? Ako su ovi potezi dio plana kojim se globalna moć preraspodjeljuje prema unaprijed dogovorenim linijama, onda geopolitika postaje samo priča za javnost. Na primjer, činjenica da Rusija i Kina, unatoč prividnim nesuglasicama (poput kineskih teritorijalnih pretenzija na ruski Daleki istok, kako navodi Newsweek iz 2023.), održavaju “partnerstvo bez ograničenja”, sugerira da njihova suradnja može biti dublja nego što se prikazuje.

Propaganda i nadzor: Orwellova stvarnost u 21. stoljeću

Orwellov svijet temelji se na propagandi i nadzoru, gdje “Ministarstvo istine” prepravlja povijest, a građani su pod stalnim nadzorom. Newsweekova analiza ne spominje izravno ove elemente, ali kontekst je jasan: svaka od velikih sila koristi medije i tehnologiju za kontrolu narativa. Kina ima sustav društvenog kreditiranja, Rusija manipulira informacijama putem državnih medija, a u SAD-u korporacije poput Metaversea i Googlea prikupljaju podatke koji često završe u rukama vlade. Ovi sustavi, iako ne nose etiketu “Velikog Brata”, funkcioniraju na sličan način, stvarajući osjećaj da je privatnost prošlost.

Slično, članak Newsweeka-a bilježi “crvenjenje Europe”, što može značiti porast kineskog utjecaja ili jačanje desničarskih pokreta koji se često povezuju s Rusijom. Ovo stvara dojam kaosa i sukoba, ali ako je sve dio plana, onda su ovi narativi samo sredstvo za usmjeravanje javnog mnijenja i opravdanje daljnje konsolidacije moći. Orwellova “dvostruka misao” – vjerovanje u kontradiktorne istine – vidi se u načinu na koji javnost prihvaća geopolitičke priče bez dubljeg propitkivanja tko ih stvara i zašto.

Je li sloboda iluzija?

Newsweekov prikaz podjele svijeta sugerira da se velike sile natječu za dominaciju, ali što ako je to samo površinska priča? Orwellov “1984.” upozorava da prava moć leži u kontroli uma, a ne teritorija. Ako su Trump, Putin i Xi samo igrači u većem scenariju, onda su njihovi sukobi i savezi samo dio predstave koja skriva istinu: globalni sustav je već pod kontrolom, a geopolitika je alat za održavanje te kontrole.

Na primjer, članak spominje da Trumpova politika može dovesti do jačanja Rusije u Europi, ali istovremeno oslabiti Rusiju ako Kina preuzme veću ulogu u globalnoj ekonomiji. Ova kontradikcija podsjeća na Orwellovu ideju da su savezi i neprijateljstva fluidni, mijenjaju se prema potrebi Partije. Ako je cilj zadržati javnost u stanju straha i nesigurnosti, onda su ovi potezi savršeno osmišljeni za taj zadatak.

Zaključak

Newsweekov članak pruža uvjerljivu sliku svijeta na rubu nove podjele. No, umjesto da to shvatimo kao spontani sukob moćnika, možemo ga vidjeti kao modernu verziju Orwellova plana: svijet u kojem se iluzija sukoba koristi za očuvanje moći. Geopolitika, s njenim dramatičnim naslovima i složenim savezništvima, samo je dimna zavjesa koja skriva činjenicu da su ključne odluke već donesene, a naš zadatak je propitkivati tko stoji iza tog plana i što je njegov krajnji cilj. Kao što Orwell upozorava, istinska borba nije između nacija, već između pojedinca i sustava koji nastoji ugasiti slobodu misli.