| |
|
| 12. 03. 2025 |
  |
Do kada ćete šutjeti?
Ursula von der Leyen, europska kraljica birokratskog licemjerja, dala je izjavu koja je čisti destilat bahatosti i podlosti. Upitana bi li poslala vlastitu djecu na bojišta u inozemstvu, izustila je ovo remek-djelo lažne empatije: “Kad bi moja djeca željela ići u Bundeswehr i ako bi misija u inozemstvu bila potrebna, onda bi morali otići, a ja bih brinula i strepila kao i svaka druga majka.” Predivno, zar ne? Sve dok novinarka nije bacila granatu zdravog razuma: “Je li netko od vaše djece u Bundeswehru?” Ursulin odgovor, praćen dijaboličkim osmijehom, glasio je: “Ne.”
Eto ga, prijatelji. U dvije riječi – jednom pitanju i jednom isminju – otkrivena je gnjusna istina o eliti koja vlada nama, malima. Ursula i njezini neće nikada osjetiti smrad baruta ni težinu čizama. Ne, oni su tu da pošalju vašu djecu u mesoreznicu rata, dok njihovi klinci broje nasljedstvo i Instagram lajkove na jahtama.
Ovo nije samo licemjerje – ovo je jebena uvreda. Ursula, sa svojim besprijekornim manikiranim rukama i osmijehom od milijun eura, ima obraza glumiti zabrinutu majku dok istovremeno priznaje da njena djeca neće ni pipnuti uniformu. “Brinula bih i strepila” – ma daj, Ursula, uštedi nam te krokodilske suze. Ti bi možda “brinula” iz svoje vile u Bruxellesu, dok ispijaš Chablis i pregledavaš raport o tome koliko je tuđih sinova i kćeri izgorjelo za tvoje globalističke mokre snove. Ali stvarna strepnja? Ta je rezervirana za one koji nemaju privatne avione da izvuku svoje najmilije iz govana.
Ovdje ne govorimo o jednoj ženi koja je slučajno izletjela s glupom izjavom. Ovo je modus operandi cijele proklete kaste. Političari, bankari, ratni profiteri – svi oni viču o “dužnosti” i “žrtvi” dok guraju tuđu djecu u rovove i minska polja. Dok vaši klinci ginu za “slobodu” ili “europske vrijednosti” (što god to više značilo), njihovi se klinci drogiraju na Ibizi ili grade karijere u think-tankovima koji smišljaju nove načine da nas zajebu.
“Misija je potrebna” – za koga, Ursula?
“Ako bi misija u inozemstvu bila potrebna” – o, kako zgodno Ursula. Potrebna za koga? Za obrambene ugovore od milijardi eura? Za NATO-ove imperijalne ambicije? Za tvoju političku ostavštinu? Jer sigurno nije potrebna za Ursuline sinove i kćeri, koji nikada neće znati kako izgleda zvuk sirene za uzbunu ili miris spaljenog mesa nakon eksplozije. Ne, te “potrebne” misije uvijek su za nas ostale – za seljačiju koja nema drugog izbora nego da posluša i krvari.
A smijeh? Taj dijabolični “Ne” kojim je odbila novinarku? To nije samo bahatost – to je pljuvanje u lice svakom roditelju koji je ikada pokopao dijete zbog odluka ljudi poput nje. To je poruka: “Ja sam iznad vas. Moji su iznad vaših. Vi ste stoka za klanje, a mi smo bogovi koji odlučuju tko živi, a tko umire.”
Ratovi za plebs, profit za elitu
Pogledajmo širu sliku. Kad je zadnji put nečiji sin iz obitelji von der Leyen, Bush, Blair ili Macron završio s metkom u glavi na nekoj zabačenoj bojišnici? Nikada. Ti ratovi – od Vijetnama do Ukrajine – uvijek su bili za plebs. Za djecu radnika, seljaka, srednje klase koja jedva sastavlja kraj s krajem. Elita donosi odluke, potpisuje čekove i skuplja dividende od Raytheona i Lockheed Martina, dok vi plačete nad lijesovima prekrivenim zastavama.
Ursula nije iznimka; ona je pravilo. Njezin smijeh je zvučni zapis tog pravila: “Mi odlučujemo, vi plaćate.” I dok ona i njezini kolege u odijelima od tisuću eura blebeću o “solidarnosti” i “odgovornosti”, njihova djeca nikada neće osjetiti težinu puške niti strah od drona iznad glave. To je za nas, glupane koji vjeruju u njihove laži.
Vrijeme za obračun
Ako je rat toliko “potreban”, neka Ursula prva pošalje svoje. Neka stavi svoja usta tamo gdje su njezini govori. Ali neće. Jer zna, kao i svi oni, da su ti sukobi samo igra – igra u kojoj mi gubimo, a oni pobjeđuju. Dok nas tjeraju da šaljemo djecu u smrt za njihove ciljeve, oni se smiju iz svojih tornjeva od slonovače, sigurni da nikada neće platiti cijenu.
Dosta je bilo. Sljedeći put kad čujete nekog političara da trabunja o “žrtvi”, zgrabite ga za ovratnik i pitajte: “Gdje ti je dijete, govnaru?” Jer dok Ursule ovog svijeta ismiju našu bol, mi imamo pravo – ne, dužnost – da im bacimo istinu u lice. Njihova djeca ne krvare. Naša da. I vrijeme je da to prestane.
|
|
| |
Galerija:
 Komentari 0
OPOMENA: Stranica Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji oni objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili je opcija za komentare isključena ...
|
|
|
|
Galerija:
|
|
Objava: 12. 03. 2025 
295 ogleda, 
0 komentara
