Ili kada kupujete kuću ili automobil, ne biste li ih prvo željeli pogledati i saznati detalje prije nego što se odlučite na kupnju? U ovakvim situacijama malo je vjerojatno da biste jednostavno vjerovali da će sve ispasti u redu, bez bitnih informacija koje bi bile korisne za donošenje odluka. Ipak, čini se da je to upravo ono što Vlada želi da učinite sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO) i njezinim netransparentnim izmjenama Međunarodnih zdravstvenih propisa (IHR). Zapravo, gore je od toga.

Osim što ne dobiva praktički nikakve informacije o izmjenama IHR-a Svjetske zdravstvene organizacije, svjetska javnost neće biti obaviještena ni o tome je li naša država potpisala izmijenjene ugovore ili nije. Bez obzira na vaše mišljenje o tome, Vlada i WHO će odlučiti umjesto vas. To je unatoč sve većem broju vjerodostojnih glasova, uključujući članove parlamenta, koji izražavaju ozbiljnu zabrinutost o tome što bi to moglo značiti za našu osobnu slobodu, naše zdravstvene izbore i naše gospodarstvo. Stoga je nevjerojatno važno da svi postanemo svjesni pitanja koja okružuju ovu raspravu i zatim razmislimo o izražavanju svih zabrinutosti koje proizlaze iz nje. Većina ljudi primijenila bi ovaj pristup na bilo koju drugu situaciju koja bi mogla dramatično utjecati na način na koji žive svoje živote i utjecati na njihovu obitelj i budućnost.

IHR se skrivaju od javnosti

Oprostilo bi vam se što niste znali za izmjene IHR-a Svjetske zdravstvene organizacije, budući da se u glavnim medijima slabo izvještava o tome što one jesu i stoga je vrlo malo javnih rasprava o njima. To je neprihvatljivo, s obzirom na utjecaj koji bi mogli imati na naše živote.

Ukratko, SZO trenutno razvija dva međunarodna pravna instrumenta s ciljem značajnog povećanja svojih ovlasti u upravljanju hitnim slučajevima javnog zdravstva, uključujući pandemije:

Izmjene i dopune međunarodnih zdravstvenih propisa iz 2005. (IHR dopune)

Sporazum o pandemiji (Sporazum SZO o pandemiji)

Skupina za međunarodne zdravstvene propise Svjetske zdravstvene organizacije treba dogovoriti paket izmjena i dopuna koje će predstaviti Svjetskoj zdravstvenoj skupštini u svibnju na 77. Svjetskoj zdravstvenoj skupštini. Posljednji nacrt tog dokumenta koji je WHO stavio na raspolaganje bio je prije više od dvije godine, u veljači 2022., i kao što je sažeto u ovom opsežnom brifingu UsForThem (cijeli dokument ovdje), on daje osjećaj razmjera i ozbiljnosti problema, posebice u smislu njihovih implikacija na ljudska prava, slobodu govora i autonomiju donošenja nacionalnih odluka.

Nadalje, postoje čvrsti dokazi da proces nije propisno poštivan. WHO nije uspio objaviti revidirani paket izmjena IHR-a već u siječnju 2024., kako je propisano člankom 55. IHR-a. To znači da SZO sada ne može legalno staviti MZP na glasovanje u roku koji zahtijeva međunarodno pravo. Stoga se rok za glasanje u svibnju mora produžiti. Očekivali biste da će se nešto ovako važno iznijeti u parlamentu i naširoko izvijestiti u glavnom tisku, ali nije.

Pregovori o IHR-u nastavljaju se devetom i posljednjom rundom pregovora između zemalja od 18. do 28. ožujka. Ali poput hipotetske kuće ili automobila koji biste bili prisiljeni kupiti bez da ste ga prije vidjeli, parlament i britanska javnost ne dobivaju sve pojedinosti o promjenama IHR-a. Skriveni su od javnosti i parlamentarne kontrole. Stoga je nemoguće znati puni utjecaj koji bi IHR mogla imati na našu naciju i na naše autonomno donošenje odluka. Međutim, ono malo što znamo dovoljno je alarmantno da izazove ozbiljnu zabrinutost među zastupnicima i drugim vjerodostojnim glasovima.

Mnogi od onih koji propituju i zahtijevaju transparentnost IHR-a SZO-a su ugledni političari. Prošle godine, britanska zastupnica Esther McVey, zajedno s pet drugih konzervativnih zastupnika, napisala je pismo ministrima kako bi upozorila na “očitu ambiciju … da se WHO premjesti iz savjetodavne organizacije u kontrolno međunarodno tijelo”. Pismo su potpisali i torijevski zastupnici Sir John Redwood, David Davies, Philip Davies, Sir Christopher Chope i Danny Kruger. Skupina je izrazila ozbiljnu zabrinutost zbog predloženih izmjena i dopuna IHR-a, upozoravajući da bi savjet WHO-a bio “obvezujući” i da bi uveo novi zahtjev za zemlje da priznaju WHO kao globalni autoritet za javnozdravstvene mjere.

Bude li usvojena u svibnju 2024., promjena bi značila da bi WHO mogao provoditi zatvaranje granica, mjere karantene i putovnice za cjepiva za sve zemlje članice. Učinio bi to kao odgovor na prijetnju pandemije ili pojavu jedne ili druge javnozdravstvene krize koju bi SZO identificirala i definirala. Osim toga, sam nacrt ugovora obvezao bi države članice na značajne obveze potrošnje za pripravnost na pandemiju. Je li to vrijedno neke razine javne i parlamentarne rasprave?

Pozivi na veću transparentnost i kontrolu IHR-a ponovno su pojačani u ožujku ove godine. Skupina konzervativnih zastupnika upozorila je Ujedinjeno Kraljevstvo na rizik da “odpiše” svoje ovlasti “neizabranim” čelnicima WHO-a, žaleći se na predložene amandmane u pismu Aliciji Cairns, predsjednici Odbora za vanjske poslove. Članovi Svestranačke parlamentarne skupine za odgovor na pandemiju i oporavak tvrde da sporazum riskira “potkopavanje suvereniteta Ujedinjenog Kraljevstva”. Pismo je potpisao bivši ministar za Brexit i glavni pregovarač Lord Frost. Ostali potpisnici su bili zastupnici Philip Davies, Philip Holbone i Sir Christopher Chope.

Ponavljajući svoju zabrinutost 30. ožujka 2024., Esther McVie, sada ministrica, napisala je u Telegraphu rekavši: “Nikada nećemo predati ovlasti Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji” i da “Nitko nam neće govoriti kako da brinemo o našim građanima, ili prisiliti nas da nametnemo bilo kakav nacionalni odgovor u budućim krizama”. U ovom je članku ustvrdila: “Naše crvene linije u pregovorima uključuju nepristajanje na bilo što što ustupa suverenitet, štiti našu sposobnost da donosimo sve vlastite domaće odluke o nacionalnim javnozdravstvenim mjerama, uključujući hoćemo li nametnuti bilo kakve blokade ili ograničenja, koja zahtijevaju cijepljenje i nošenje maski, kao i odluke o putovanju ui iz zemlje.” Kao što je jedan komentator istaknuo na društvenim mrežama, iako je ovo ohrabrujuća iz namjere Esther McVie, ona ne umanjuje imperativ javnog pregleda ovih sporazuma. Doista, s obzirom na tajanstven i antidemokratski način na koji je WHO nadgledao pregovore i značajne implikacije koje bi sporazum mogao imati na mnoge aspekte naših života, imamo pravo vidjeti svaki detalj prije nego što se bilo što dogovori.

Hitno pitanje za javnu raspravu

O ovom pitanju treba naširoko izvještavati u glavnim medijima, raspravljati u parlamentu iu javnosti. Odluka u svibnju potencijalno će imati ogroman utjecaj na sve u zemlji, na naše gospodarstvo i na svačije zdravlje. Neobično je svjedočiti gotovo potpunom uskraćivanju transparentnosti u procesu izrade amandmana na IHR koji imaju tendenciju dubokog utjecaja na zdravlje i prava ljudi. Odgovarajući na kritike, glavni direktor WHO-a dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus rekao je da WHO ne pokušava ništa sakriti ili zataškati. Međutim, iako su privremeni nacrti Sporazuma o pandemiji objavljeni tijekom razdoblja pregovora, posljednji put 2024., nisu objavljeni privremeni nacrti izmjena IHR-a. To je unatoč opetovanim pozivima parlamentaraca i javnosti na transparentnost tijekom razdoblja pregovora. Opet, ako je to nešto drugo za što se prijavljujemo, kupujemo ili na što pristajemo, očekivali bismo da prvo vidimo detalje o tome.

Bez obzira na opravdanu zabrinutost koja je izražena, dužnosnici WHO-a i dalje su snažno za usvajanje sporazuma i amandmana na IHR u svibnju 2024. unatoč realnim izgledima za bilo kakvu nacionalnu kontrolu. Gebrejesus je čak upozorio narode da će “svatko morati dati nešto ili nitko neće dobiti ništa”. Ističući svoje inzistiranje na tome da pojedinačne nacije moraju potpisati amandmane na IHL, izjavio je: “Ono što radite ključno je za čovječanstvo. Ne možemo dopustiti da se ciklus panike i zanemarivanja ponovi.”

Osim što WHO odbija otkriti sve detalje amandmana, čini se da je svaka vlada jednako tajnovita. Lord Frost je za Telegraph rekao da je zabrinut da vlada “nije bila toliko otvorena u pogledu onoga što radi” u pregovorima o sporazumu. Dodao je: “Još jedna zabrinutost je praktični učinak koji bi ovaj sporazum mogao imati na naše domaće zakone.” Iako sama konvencija UN-a nema izravnu pravnu snagu u Ujedinjenom Kraljevstvu, međunarodne obveze imaju vrlo sličan učinak. Kao što je Lord Frost istaknuo:

Kao što smo otkrili s planom za Ruandu, čini se da je doktrina mnogih vladinih pravnika da su međunarodne obveze u praksi jednako pravno obvezujuće kao i naši zakoni… U praksi, ako dođe do nove krize, bit će veliki pritisak djelovati unutar okvira WHO-a i državni odvjetnici će nam reći da moramo.

Vrijeme je za razgovor

Svakako je jedna od velikih lekcija pandemije Covida ta da naša kolektivna šutnja o važnim pitanjima dugoročno samo pogoršava stvari. Na primjer, čini se da je teško pronaći nekoga tko sada kaže da vjeruje da blokada nije rezultirala ekonomskom i društvenom štetom koja se mogla izbjeći. Djeca su pretrpjela gubitak učenja i mentalnog zdravlja, a rekordan je broj ljudi na listama čekanja NHS-a. Arhitekti lockdowna uglavnom se slažu da su bili nužni, no svjetska javnost je ta koja sada trpi zbog ove teške političke odluke. Mnogi kažu da se tada nisu slagali s blokadom, ali nisu htjeli govoriti. Često kažu da su zabrinuti što bi drugi ljudi mogli misliti o njima ako izraze svoju zabrinutost. Ali moguće je da se barem dio štete mogao izbjeći da je više ljudi progovorilo u to vrijeme.

Istina je da je biti “protiv zaključavanja” stigmatiziran tijekom pandemije, dok su društvene mreže cenzurirale glasove neslaganja, a mediji vrijeđali kritičare te politike. U trenutku pisanja trenutno nema pežorativnog stava prema onima koji postavljaju razumna pitanja o promjenama IHR-a SZO. Dakle, ne bi trebalo postojati značajna prepreka da itko od nas progovori. Čini se da tvrtke društvenih medija ne cenzuriraju ljude koji traže više informacija o IHR-u, a glavni mediji tek trebaju osuditi one koji to čine.

Međutim, WHO je naznačio da planira formirati predloženi kompleks za kontrolu informacija, u kojem će dužnosnici WHO-a koordinirati kampanje cenzure protiv “dezinformacija identificiranih od strane WHO-a”. To je nešto što nas sve treba zabrinuti. Kritičari karantina, masovnog cijepljenja stanovništva, maskiranja ili bilo kojeg drugog odgovora na pandemiju ponovno bi mogli biti ušutkani i omalovaženi. Kao što smo već vidjeli, znanstvena rasprava, kao i postavljanje razumnih pitanja u javnosti, može se smatrati nedopustivim i društveno neprihvatljivim, a oni koji se usude izreći svoju zabrinutost zbog toga se javno posramljuju.

Bilo bi neoprostivo ne dati javnosti više jasnoće o ovom važnom pitanju. Moramo vidjeti sve pojedinosti za što se prijavljujemo. Vrijeme je da o tome govorimo sada, a ne nakon događaja. Ako Vlada i WHO nemaju što skrivati, trebali bi otkriti te podatke. Britanska javnost ima pravo znati i treba nam dati priliku prihvatiti ili odbaciti ono što se predlaže iza zatvorenih vrata.