 Stotine milijardi eura slilo se iz fonda EU za oporavak od korona virusa – ali gdje je novac? Dok se EU spotiče zbog nedostatka transparentnosti, najsiromašniji u Europi pate od rastućeg siromaštva.
Nevjerojatan skandal tipičan za arogantne postupke Europske pučke stranke (EPP)
Nakon pandemije korona virusa, Europska unija pokrenula je fond za oporavak NextGenerationEU, paket ekonomskih poticaja vrijedan 750 milijardi eura osmišljen za ublažavanje ekonomskih i socijalnih posljedica krize.
Prema Europskom revizorskom sudu, od toga je isplaćeno 650 milijardi eura, a da nije jasno za što je točno korišteno.
Prilikom plaćanja nisu provjeravani ni stvarni troškovi ni uspjeh projekata. Nedostaje transparentnosti, a porezni obveznici – posebno u zemljama neto doprinositeljicama poput Njemačke i Austrije – morat će snositi teret duga do 2058. U međuvremenu, siromaštvo u Europi se pogoršava, a da Fond ne donosi nikakva vidljiva poboljšanja za one kojima je to najpotrebnije. Uvijek se radilo o preraspodjelu na štetu najsiromašnijih.
Kao iznimku, preporučujemo sažeti komentar na ovu temu u nekad popularnom Kronenzeitungu:
Iako je zajednički dug bio izričito zabranjen prilikom osnivanja Unije, europski šefovi država odobrili su ovaj monstruozni paket u Vijeću EU-a 21. srpnja 2020. Iznos od 750 milijardi eura zavarava jer se odluka temelji na cijenama iz 2018. – prilagođeno inflaciji, to odgovara 975 milijardi eura danas.
Siromaštvo u Europi: Rastući problem
Pandemija je pogoršala socijalnu nejednakost u Europi, a siromaštvo doseže zabrinjuće razine. Prema Eurostatu, u 2023. godini oko 95,3 milijuna ljudi u EU (21,6% stanovništva) živjelo je u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti. To uključuje ljude koji zarađuju manje od 60% nacionalnog medijana dohotka, pate od teške materijalne deprivacije ili žive u kućanstvima s niskim sudjelovanjem u radnoj snazi.
Posebno su pogođene južna Europa, istočna Europa i ranjive skupine poput samohranih roditelja, nezaposlenih i migranata. U Bugarskoj je stopa rizika od siromaštva bila 32,2%, a u Rumunjskoj 34,5%. Čak i u bogatijim zemljama poput Njemačke (20,9%) i Austrije (17,7%), siromaštvo se povećalo.
Korona kriza je pogoršala ove brojke. Nezaposlenost, rastući troškovi života i ograničen pristup socijalnim uslugama posebno teško pogađaju najsiromašnije. No umjesto pružanja ciljane pomoći tim skupinama, milijarde sredstava EU-a slije su se u projekte čije koristi ostaju nejasne. Za mnoge Europljane osjećaj očaja je opipljiv: dok EU govori o „otpornosti“, oni se bore za svoj svakodnevni opstanak.
Njemačka: Siromaštvo unatoč preostaloj ekonomskoj moći
Njemačka, kao najveći neto doprinositelj fonda za obnovu s oko 65 milijardi eura, suočava se s paradoksom. Unatoč ekonomskoj snazi na papiru, petina stanovništva je u riziku od siromaštva. U 2023. godini pogođeno je 17,3 milijuna ljudi, uključujući 2,7 milijuna djece. Situacija je posebno teška u velikim gradovima poput Berlina ili Bremena, gdje je stopa siromaštva iznad nacionalnog prosjeka. Samohrani roditelji (41,6% u riziku od siromaštva) i nezaposleni (54,2%) nesrazmjerno su pogođeni. Inflacija, potaknuta energetskim krizama i problemima u lancu opskrbe povezanim s pandemijom, pogoršala je situaciju.
Fond za obnovu mogao je riješiti ovaj problem, na primjer ulaganjem u socijalnu infrastrukturu ili pružanjem ciljane podrške kućanstvima s niskim prihodima.
Umjesto toga, prema Revizorskom sudu, sredstva su često preusmjeravana na projekte koji su već bili planirani, poput mjera digitalizacije, koje teško koriste najsiromašnijima. Gorka je to pomisao: Dok njemački porezni obveznici moraju sufinancirati dug EU, mnogi njihovi sugrađani ne vide ni centa od toga.
Austrija: Rizik od siromaštva se širi
Slična slika pojavljuje se u Austriji, još jednom neto doprinositelju. Prema podacima Statističkog zavoda Austrije, u 2023. godini otprilike 1,56 milijuna ljudi (17,7%) bilo je u riziku od siromaštva, uključujući 305 000 djece.
Posebno su pogođeni samohrani roditelji (41%) i osobe s migrantskom pozadinom (34%). Beč ima najvišu stopu siromaštva u zemlji s 22%. Pandemija je produbila društveni jaz, jer su teško pogođeni sektori s niskim plaćama poput ugostiteljstva i turizma.
Nedostatak transparentnosti: Skandal na štetu poreznih obveznika
U svibnju 2025. Europski revizorski sud otkrio je alarmantne nedostatke u Fondu za oporavak. Isplaćeno je 650 milijardi eura bez da EU točno zna tko je primio sredstva ili jesu li projekti bili uspješni.
Plaćanja su pro forma bila povezana s „prekretnicama“, poput nacrta zakona, bez provjere njihove stvarne provedbe. U Italiji su napravljeni planovi za korištenje sredstava za nogometne stadione – projekt koji ima malo veze s gospodarskim oporavkom ili smanjenjem siromaštva. Revizorski sud govori o „ povećanom riziku od nepravilnosti ili čak korupcije“.
Ova kritika nije izoliran slučaj. Već 2024. godine Revizorski sud upozorio je na neadekvatne kontrole, a Odbor za proračunski nadzor Europskog parlamenta ukazao je na „značajne razlike“ u borbi protiv prijevara. Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) prijavio je slučajeve koji ukazuju na zlouporabu još 2022. godine, a slučaj prijevare u Italiji otkriven je u travnju 2024. godine . No umjesto da poduzme mjere, čini se da EU umanjuje problem.
Zaboravljeni potrebiti: Moralni neuspjeh
Dok milijarde sredstava EU-a teku u neprozirne kanale, najsiromašniji u Europi ostaju zapostavljeni. U Španjolskoj, koja je primila 77,2 milijarde eura, 26,5% stanovništva živi u riziku od siromaštva. U Italiji, najvećem primatelju s oko 200 milijardi eura, ta brojka iznosi 24,4%.
Čak i u bogatim zemljama poput Njemačke i Austrije raste broj ljudi koji ne znaju kako će platiti sljedeću stanarinu. Europska komisija hvali fond kao „priliku stoljeća“, ali to nema nikakve veze sa stvarnošću života milijuna Europljana.
Porezni obveznici imaju pravo znati gdje ide njihov novac. Ako se obvežete na socijalnu politiku, dio novca mora doći i do siromašnih. Trenutno se čini kao da će fond za obnovu ući u povijest ne kao prilika stoljeća, već kao skandal stoljeća. To nije iznenađenje nakon skandala s korona virusom, koji je vjerojatno bio najveći zločin posljednjih desetljeća.
|
Natisni