 I dok se SAD u potpunosti povlači iz lažne klimatske politike Bidenove administracije, koja je s pravom proglašena velikom prijevarom, EU po tom pitanju dodatno pogoršava stvari, očito se spremajući uništiti posljednje ostatke europskog prosperiteta.
Za samo dvije godine očekuje se da će karbonski krediti unutar EU značajno poskupjeti, što će imati dalekosežne posljedice. Konkretno, sve će biti značajno skuplje – visoki porezi na ugljik odrazit će se na cijene energije, goriva – a time i svega.
Visoke cijene dovest će do daljnje deindustrijalizacije te se može očekivati da će tvrtke uskoro početi odlaziti u SAD i druge zemlje, gdje im se ne postavljaju velike prepreke i tako uništavaju njihovu konkurentnost.
Ovaj egzodus u zemlje u kojima se ne provode radikalne klimatske politike logično će biti popraćen povećanjem nezaposlenosti, a mnoge europske zemlje više neće moći apsorbirati sve veći broj uglavnom uvezenog “novog” stanovništva na naknadama.
Ako ništa drugo, barem je ova suluda politika dokaz da nema goreg puta od ostanka u EU. Dok se Bruxelles može osvetiti nakon odlaska bilo koje države, nema gore “osvete” od ostanka u udruzi koja vas želi programski uništiti.
Štoviše, prije ili kasnije, posljedice propadanja deindustrijalizirane Njemačke, o kojoj smo postali previše ovisni, moraju se pokazati i kod nas.
A navedene činjenice nisu samo plašenje o nepostojećoj opasnosti. Čak i potpuno mainstream Bloomberg upozorava na put kojim ide EU.
Europska unija ide naprijed s golemim širenjem svog tržišta ugljikom, potezom koji će povećati troškove grijanja i prijevoza domova na nove visine.
Pod krinkom “smanjenja emisija”, kreatori politike EU-a provode sustav koji će energiju učiniti nedostupnom milijunima ljudi – posebno onima koji si je najmanje mogu priuštiti.
Prema analizi BloombergNEF-a, novi sustav trgovanja emisijama, koji bi trebao stupiti na snagu 2027., mogao bi gurnuti cijenu ugljičnog dioksida na 149 eura po toni do 2029., što je više nego dvostruko više od trenutne razine.
Izravna posljedica? Računi za grijanje mogli bi porasti do 41%, a troškovi prijevoza mogli bi skočiti za 27%. Ovo nije samo manja neugodnost; to je lopta za financijsko uništavanje usmjerena izravno na kućanstva i mala poduzeća diljem Europe.
Političari i klimatski uzbunjivači već godinama inzistiraju da će drakonske politike ugljika pomoći u “spašavanju planeta”. No, ne žele izravno reći tko to zapravo plaća.
- Troškovi grijanja: Mnogi Europljani već imaju poteškoća priuštiti si grijanje zimi. Novo tržište ugljika u EU-u osigurat će da grijanje postane luksuz, a ne potreba.
- Troškovi prijevoza: Više cijene goriva neće pogoditi samo vozače automobila – one će poremetiti cijelo gospodarstvo i povećati troškove roba i usluga.
- Male tvrtke kažnjene: Velike korporacije mogu nadoknaditi troškove ili lobirati za izuzeća, ali male tvrtke neće imati izbora nego apsorbirati povećanje cijena – ili zatvoriti.
A što EU nudi kao rješenje? “Zelene alternative.” Dizalice topline, električni automobili i renoviranje domova zahtijevaju značajna početna ulaganja koja si prosječan građanin ne može priuštiti.
Čak i neki zakonodavci EU-a sada shvaćaju razmjere katastrofe koju su prouzročili i pozivaju na odgodu provedbe ovog novog poreza na ugljik. Međutim, kao što je povijest pokazala, jednom kad birokracija pokrene politiku, gotovo je nemoguće promijeniti smjer.
Umjesto učenja iz prošlih neuspjeha – kao što je katastrofalna energetska tranzicija Njemačke, koja je dovela do rekordno visokih cijena električne energije – čelnici EU-a udvostručuju svoje napore.
Ako ova politika ne pomaže građanima, kome pomaže? Odgovor je isti kao i uvijek:
- Korporacijski interesi i investitori koji profitiraju od kupnje električnih automobila, toplinskih pumpi i neučinkovitih “zelenih” tehnologija koje je odredila vlada.
- Birokrati i političari koji svoje karijere osiguravaju promicanjem neostvarivih klimatskih ciljeva.
- Elitna klasa koja si može priuštiti “zelenu” dok svima ostalima drži predavanja o svom ugljičnom otisku.
U svojoj srži, ne radi se o spašavanju planeta – radi se o kontroli. Širenje tržišta ugljika u EU-u skriveni je porez za preživlnje, osmišljen da ljude baci u financijske poteškoće pod krinkom klimatskih mjera.
Za milijune Europljana naredne će godine značiti težak izbor: platiti ili zamrznuti.
Ovoj poruci bih samo dodao da su nam izbori za nekoliko mjeseci. Prestanite slušati priče onih koji žele biti “sastavni dio EU”. To je neizborna, kontrolirana oporba uz pomoć koje ćemo doći točno tamo gdje nas EU vuče.
I ne zaboravite: EU se ne može reformirati. Najveći lažljivci su stoga oni koji tvrde da žele reformirati EU. I ne vjerujte ni onima koji su glasali za sam Green Deal.
Ako netko stalno mijenja svoj kaput, učinit će to opet u bilo kojem trenutku. Zanimajte se koliko su stavovi stranaka dosljedni….
|
Natisni