Sramotna tišina svijeta
Dok Pojas Gaze tone u humanitarnu katastrofu zbog dvomjesečne izraelske blokade, Međunarodni sud pravde (ICJ) postao je pozornica za jednu od najsramotnijih epizoda današnjice. Sjedinjene Američke Države, samoprozvani branitelj ljudskih prava, izazvale su bijes i nevjericu izjavom da Izrael ima pravo uskratiti hranu, lijekove i osnovne potrepštine Palestincima. Ovaj cinični stav, podržan tišinom ili mlakom reakcijom međunarodne zajednice, otkriva duboku moralnu i pravnu hipokriziju koja podriva temelje globalne pravde.
Američki ci(o)nizam: Pravdanje nečovječnosti
Joshua Simmons, viši pravni savjetnik američkog State Departmenta, hladnokrvno je pred ICJ-om tvrdio da međunarodno pravo ne obvezuje Izrael, kao okupacijsku silu, na dopuštanje humanitarne pomoći UNRWA-e ili drugih organizacija. Pozivajući se na „sigurnosne interese“, Simmons je opravdavao izraelsko pravo da ograniči pristup hrani i lijekovima, optužujući UNRWA-u za povezanost s Hamasom. Ove tvrdnje, međutim, propale su pod teretom činjenica – istraga UN-a jasno je pokazala da Izrael nije pružio dokaze za navodnu umiješanost UNRWA-e u napad Hamasa 7. listopada 2023.
Ovaj američki stav nije samo pravno upitan – on je moralno odvratan. Podržavajući politiku izgladnjivanja, SAD se svrstava na stranu kolektivnog kažnnja cijelog naroda, što je izričito zabranjeno međunarodnim humanitarnim pravom. Takva pozicija ne samo da podriva kredibilitet SAD-a kao globalnog arbitra pravde, već i šalje poruku da su palestinska života manje vrijedna.
Izraelova agenda: Od blokade do etničkog čišćenja
Izrael, koji nije ni poslao predstavnika na saslušanja, podnio je pisanu izjavu nazivajući ovaj slučaj „kampanjom“ protiv njegovog prava na samoobranu. No, izjave izraelskih dužnosnika govore drugačije. Ministar financija Bezalel Smotrich otvoreno je zagovarao masovno protjerivanje Palestinaca, dok je ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben Gvir razmatrao bombardiranje zaliha hrane u Gazi, tvrdeći da ima podršku američkih zakonodavaca. Osnivanje ureda za „preseljenje“ Palestinaca izvan Izraela samo potvrđuje ono što mnogi već dugo sumnjaju: Izraelova politika u Gazi nije samo sigurnosna mjera, već planirano etničko čišćenje.
Ove akcije, uz podršku SAD-a, predstavljaju flagrantno kršenje Ženevskih konvencija i međunarodnog prava, koje izričito zabranjuje korištenje gladi kao metode ratovanja. Ipak, Izrael nastavlja nesmetano, oslanjajući se na američki veto u Vijeću sigurnosti UN-a i tišinu svojih saveznika.
Sramotna tišina međunarodne zajednice
Još više zabrin mlaka, gotovo nikakva, reakcija međunarodne zajednice. Dok su palestinski dužnosnici i zemlje poput Južne Afrike hrabro osudile Izraelove akcije, većina zapadnih sila ostala je na marginama, izdajući tek formalne pozive na „uzdržanost“ ili „poštivanje prava“. Južnoafrički predstavnik Jaymion Hendricks snažno je upozorio da Izrael „usavršava kontroliranu patnju i smrt“ kroz prehrambene sustave, nazivajući to genocidom. No, gdje su konkretne akcije? Gdje su sankcije, diplomatski pritisci ili barem jedinstveni glas UN-a?
Međunarodna zajednica, paralizirana političkim interesima i strahom od sukoba s moćnim savezom SAD-a i Izraela, postala je suučesnik u ovoj tragediji. Dok se Gaza guši pod blokadom, svjetski lideri nude samo prazne riječi, ostavljajući Palestince da se bore za goli opstanak. Ova kolektivna pasivnost nije samo neuspjeh – to je moralni bankrot.
Poziv na odgovornost
Saslušanja pred ICJ-om nisu samo pravni test; oni su ogledalo stanja svjetskog poretka. Ako međunarodno pravo ne može zaštititi najranjivije od izgladnjivanja i etničkog čišćenja, čemu onda služi? Ako najmoćnije države mogu nekažnjeno podržavati ratne zločine, gdje je granica njihove bahatosti? Tko su ljudi na čelima tih država, za koga i za čiji račun oni rade?
Odluka ICJ-a mogla bi biti prekretnica, ali bez snažnog pritiska globalne zajednice, riskira postati još jedan simbol praznih obećanja. Palestina nije samo političko pitanje – to je pitanje ljudskosti. Međunarodna zajednica mora se probuditi iz svoje letargije, osuditi pomahnitali ci(o)nizam SAD-a i Izraela te poduzeti konkretne korake kako bi se zaustavila ova nepravda. Ako ne, povijest će nas pamtiti kao tihe svjedoke jedne od najvećih humanitarnih katastrofa našeg doba.
|