To je u suprotnosti i sa Svetim pismom i s Učiteljstvom Crkve, koji uče da se svaka duša suočava s posebnom osudom u trenutku smrti i da je suočena s vječnim blaženstvom ili vječnim prokletstvom, ovisno o svom ponašanju.

“Zato sam govorio o heretičkim entuzijazmima – oni se pridružuju dugom popisu lažnih učenja i besmislica koje smo morali trpjeti posljednjih godina.”

Nadbiskupa su također ispitivali o njegovom spominjanju Franjinih “nasljednika”, koje je opisao kao “subverzivne”.

Ovaj odgovor također nije ostavio ništa nepoželjno u smislu jasnoće:

Bergoglio se okružio korumpiranim i ucjenjivačkim ljudima koje je iskorištavao. Ismio je, vrijeđao i progonio poštene kardinale i biskupe, a prikrivao i štitio počinitelje teških zločina.

Viganò posebno ističe promicanje čitavog niza američkih prelata koji su povezani s bivšim kardinalom McCarrickom i koji danas drže ključne pozicije u američkoj Crkvi i Vatikanu.

Osim toga, Franjo je ukinuo ekskomunikaciju svog brata isusovca Marka Rupnika, iako su njegovi slučajevi zlostavljanja razbjesnili čak i umjerene. “Progonio je svoje protivnike – uključujući i mene – i nezakonito me ekskomunicirao.”

Ove osobe, prema Viganòu, ostaju na dužnosti i rade na “preobrazbi Kristove Crkve u ekumensko-sinkretističku organizaciju masonskog podrijetla” koja služi Novom svjetskom poretku.

Na kraju, Viganò je upitan zašto Franju smatra protupapom. Njegov odgovor:

Smatram da je kardinal Bergoglio preuzeo dužnost pape, a da nikada nije imao namjeru obavljati svoje stvarne dužnosti.

To se može usporediti s nekim tko se bračnim zavjetom zavjetuje s prijevarnom namjerom.

“Vjerujem da je Bergogliovo prihvaćanje papinstva bilo pogrešno jer je papinstvo smatrao nečim drugačijim od onoga što jest – poput supružnika koji se vjenča bez prihvaćanja pravog značenja braka. Takav bi brak bio njan – kao i njegovo papinstvo.”