|
| 25. 04. 2025 |
  |
David Icke se s pravom već godinama pita: Jesmo li svjesni da živimo u simulaciji i da je sve oko nas laž? Mi živimo u izmišljenoj stvarnosti koja je projicirana u našem umu kao u filmu Matrix od strane majstora opsjene koji se uporno krijiu u sjeni.
Zašto je tome tako? Hipnotizirani smo, zavedeni i prevareni, uhvaćeni u klopku, u zamku, nazovimo tu prijevaru kako god želimo. Zarobljeni smo od strane elite, a da toga nismo uopće svjesni, uvjeren je David Icke.
Ponašamo se isprogramirano, točno onako kako bi elita htjela, a sve oko nas je kolektivna simulacija za koju ne znamo da nije stvarna, jer su nam mozgovi umrtvljeni, uspavani, prevareni, isključeni i prepušteni u ruke nekog tko ima daljinski upravljač u rukama. „Jako je velika razlika između svijeta za koji mislimo da u njemu živimo i onoga u kojemu stvarno živimo, a uopće ga ne vidimo.“ Svijet nije ono što mi mislimo da jest.
Davida Ickea jedva su čekali proglasiti luđakom kada je svojedobno prvi put ustvrdio da svijetom vlada reptilska vrsta. Najlakše je nekoga tko razmišlja izvan okvira proglasiti luđakom. No, to je Davida Ickea još više motiviralo da nastavi svijetu otkrivati svoje spoznaje.
Kako je on opisao vladare svijetom? „To je elita koja stoji iza svih manipulacija. Onemogućavaju nam da ih prepoznamo, ali svuda su oko nas. Jako im je važan Mjesec koji nije prirodno tijelo, nego su ga konstruirali kao svoju bazu. Nešto je kao Zvijezda smrti iz serijala Ratovi zvijezda.“
Nemojmo nikada olako prihvaćati etikete koje se daju pojedinim ljudima. Sjetimo se da se u bogatoj povijesti čovječanstva nikada nikoga nije prokazivalo i etiketiralo bez razloga. Pozadina etiketiranja uvijek postoji. Naprotiv, kada nekoga etiketiraju, vrijeđaju, prokazuju, tek tada me ta osoba počinje još više zanimati. Istina ljude boli i nešto što je ta osoba rekla zasmetala je vladare svijetom koji se od tog istog svijeta vješto kriju poput majstora opsjene.
Ono što je čudno je to da danas veliki broj ljudi ne želi ili nije u stanju vidjeti istinu. Stvar je u tome da se ljude programira od samog rođenja iliti dolaska na svijet. Rađamo se kao mali robovi sustava koji će nas cijeloga života tlačiti. Rađamo se s nevidljivim zatvorskom kuglama oko nogu. Taj sustav želi upravljati našim umovima. Ni u kojem slučaju ne žele da mislimo svojim glavama i budemo slobodni.
Bivamo indoktrinirani od naših prvih koraka po Zemlji. Postavljaju nam se pravila, određuju nam se okviri iz kojih ne smijemo izaći. Propisuje nam se poželjan način razmišljanja. Slobodoumnost se strogo kažn od malena kako bi nas se upozorilo da je opasno propitivati odluke sustava i kako bi nam se ukazalo na to da nam je pametnije šutjeti i pokoravati se naredbama koje dobivamo od elite ukoliko želimo mirno živjeti.
U strahu od kazni, ljudi se tako sami odlučuju na ropstvo samozarobljući se kako bi izbjegli bilo kakvo kažnnje. Izaći svojim mišljenjima i stavovima izvan okvira znači biti izbačen iz društva koje se poput stada ovaca trudi biti jednoobrazno, poslušno i pokorno u ime već notorne zone komfora kojoj ljudi teže idući linijom manjeg otpora. Od podobne većine traži se jednoumlje i poslušnost. U zamjenu za to nudi im se preživlnje i lažna sigurnost, jer kad ih sustav više ne bude trebao, samo će ih ispljunuti bez imalo milosti.
S obzirom da smo istrenirani na jednoumlje i poslušnost, pravo je čudo da je tvrtka Apple od 1997. do 2002. godine koristila reklamni slogan ‘Think different’ (Misli drugačije), potičući ljude da si dozvole slobodu i da izađu izvan okvira. Ljudima se taj slogan bio svidio i bio je općeprihvaćen, a uz tu globalnu kampanju vezale su se brojne poznate ličnosti za koje se smatralo da su slobodoumne i da se usuđuju promatrati svijet svojim vlastitim očima, a ne očima koje im nameće vladajuća oligarhija. Tiskale su se majice s njihovim likovima i poznatim sloganom uz nezaobilaznu jabuku koje su slobodoumni ljudi rado nosili prkoseći svima onima koji se ne usuđuju koristiti svoje mozgove. Taj je slogan bio svojevrstan bunt protiv stege kojoj smo kao čovječanstvo kroz dugu povijest oduvijek bili izvrgnuti na ovaj ili onaj način.
Prisjetimo se kako je izgledala ta kampanja koja je bila više od kampanje. Bio je to poziv uspavanom čovječanstvu da se probudi i počne misliti svojom glavom:
Prisjetimo se, kampanju ‘Think different’ kreirao je losanđeleski ured reklamne agencije TBWA/Chiat/Day. Slogan je kao što rekosmo bio odlično prihvaćen od strane javnosti, što je rijedak slučaj u oglašivačkom poslu, jer ljudi obično osjećaju odbojnost čim im se nešto pokušava prodati, ali ovaj slogan obraćao se ljudima savjetom i nije služio samo u prodajne svrhe, jer je izašavši iz okvira samog oglašavanja, odlučio savjetovati ljude da misle svojom glavom i doživlju ovaj svijet na svoj način. Predmetni slogan ‘Think different’ (Misli drugačije) i danas svi pamtimo. Ne bez razloga. On nam je između redova govorio da se ni u kojem slučaju ne smijemo odreći svoga prava na slobodoumnost, odnosno slobodu mišljenja i izražavanja istog. Misliti drugačije znači odbiti pokornost sustavu.
Inače taj slogan nastao je kao reakcija na IBM-ov slogan ‘Think’. Slogan ‘Think’ uveo je Thomas J. Watson stariji 1911. godine dok je radio u National Cash Register Company (NCR). Frustriran nedostatkom inovativnih ideja tijekom sastanka, napisao je “MISLITE” na ploču i rekao: “Problem sa svakim od nas je taj što ne razmišljamo dovoljno. Nismo plaćeni za rad nogama – plaćeni smo za rad glavom.” Na pitanje što je mislio pod sloganom, Watson je rekao: “Pod RAZMIŠLJANJEM mislim uzeti sve u obzir. Odbijam učiniti znak preciznijim. Ako čovjek samo vidi RAZMIŠLJAJ, saznat će na što mislim. Ne zanima nas logički tečaj.”
Watsonovo odbijanje da slogan učini konkretnijim i njegovo naglašavanje kako nije zainteresiran za “tečaj logike”, sugeriraju da je cijenio široko, kreativno i refleksivno razmišljanje umjesto usko fokusiranih logičkih procesa. Watson je vjerovao da će jednostavna zapovijed – ‘MISLITE’ prirodno navesti ljude da razmišljaju o njezinu značenju i primijene je na svoj rad, kreirajući tako izraz koji će postati kamen temeljac njegove filozofije upravljanja.
Kada se Watson 1914. godine pridružio Computing-Tabulating-Recording Company (CTR), kasnije poznatoj kao IBM, donio je poznati slogan sa sobom. Ubrzo je upravo taj slogan postao središnji element IBM-ove korporativne kulture, simbolizirajući važnost razmišljanja i inovacije u poslovnom uspjehu.
Slogan se pojavljivao na natpisima, pločama na stolovima i prijenosnim računalima, a čak je bio i na naslovnici časopisa IBM-ove tvrtke. Do 1930-ih godina to je postalo glavno i središnje obilježje IBM-ova identiteta. IBM je distribuirao tisuće znakova “Think” godišnje, potvrđujući ideju da su promišljeno razmatranje i inovacije ključni za napredak IBM -a.
Eto kako je došlo do poznatog slogana “Think different”. Nije bilo dovoljno samo misliti. Svi mi mislimo, ali što? Bilo je potrebno – misliti drugačije. Godine 1997. Apple je tako pokrenuo svoju kampanju “Think different” kao odgovor na IBM-ov slogan “Think”. Appleova kampanja istaknula je intuitivni operativni sustav koji je privlačan kreativnim pojedincima koji koriste desnu stranu mozga, naglašavajući osobniju i emocionalniju povezanost s kreativnošću, a ne samo tehničku superiornost i cijenu. Dok je IBM poticao ljude da “razmišljaju” u širokom i uključivom kontekstu, Apple ih je izazvao da “razmišljaju drugačije” razbijanjem kalupa i slavljenjem onih ljudi koji su bili dovoljno hrabri da ovaj svijet vide drugačije od ostalih.
Čuvena rečenica “Think different” i koncept njenog uparivanja s crno-bijelim fotografijama vizionarskih pojedinaca bili su zamisao Craiga Tanimota, tadašnjeg umjetničkog direktora tvrtke TBWA/Chiat/Day. Tanimoto je bio inspiriran IBM-ovom kampanjom “Think IBM” za njihov ThinkPad i želio je istaknuti Appleovu posebnost poticanjem ljudi da “misle drugačije”. Vjerovao je da bi bilo moćno povezati ove riječi s nekim od najvećih svjetskih mislilaca i inovatora. Tanimoto je objasnio svoju inspiraciju: “IBM ima kampanju koja kaže ‘Think IBM’ (bila je to kampanja za njihov ThinkPad), a ja osjećam da se Apple jako razlikuje od IBM-a pa sam smatrao da je ‘Think different’ zanimljivo. Tada sam pomislio da bi bilo super pripisati te riječi nekima od ljudi koji misle najrazličitije na svijetu.”
Prisjetimo se, kampanja je predstavljala ikonične ličnosti poput legendarnog glazbenika i društvenog aktivista Johna Lennona, Alberta Einsteina, koji je utjelovio duh inovacije i nekonvencionalnog razmišljanja, mirotvorca Mahatme Gandhija i brojnih drugih. Ovaj pametni zaokret u IBM-ovom sloganu ne samo da je pomladio Appleov brand, već je i pomogao Appleu da se pozicionira kao brand za kreativne i napredne pojedince, u oštrom kontrastu s korporativnijim imidžom IBM-a.
Da kojim slučajem Apple danas bira ljude za spomenutu kampanju, David Icke bio bi idealna osoba za njihove jumbo plakate, jer on nas cijelim svojim bićem upozorava da nas jedino drugačije razmišljanje, odnosno naše vlastito razmišljanje može osloboditi okova u koje nas moćnici stavljaju čim dođemo na svijet, jer čim se prikloniš uspavanoj masi – gotov si.
Svi znamo da nam je nametnut poželjan način razmišljanja unutar zadanih podobnih okvira i da se nećemo dobro provesti ako se kojim nemilim slučajem usudimo ‘biti luđaci’ i poslušati Craiga Tanimota i njegov slogan kojim nas potiče na različito razmišljanje. No, ono što je još gore je to da nam elite smanjuju percepciju, u što je uvjeren David Icke. Naime, moćnici nas kroz odgojno-obrazovni sustav uvjeravaju da možemo koristiti samo pet osjetila. No, to naprosto nije točno.
Moćnici nas žele pod svaku cijenu držati pod stalnom kontrolom i u stalnom ropstvu. Žele da svi budemo dio nemisleće mase sputavajući nas i demotivirajući nas na sve moguće načine. Ne žele da budemo svoji i autentični, već beskičmenjaci bez svoga ja.
Moto suvremenih vladara svijetom mogao bi biti ‘Don’t think’ (Nemojte misliti), ili još bolje i konkretnije ‘Don’t think different’ (Nemojte misliti drugačije). Tada bi barem bili do kraja iskreni, a ne da na sva usta pričaju o nekoj slobodi mišljenja i govora, dok s druge strane provode najgoru i najsramotniju cenzuru u povijesti, proglašavajući pritom luđakom svakoga tko se usudi misliti drugačije od nemisleće plaćene mase.
David Icke jedan je od onih hrabrih pojedinaca koji se odlučio oduprijeti toj tiraniji i počeo je otvoreno i na sav glas propitivati sve oko sebe. Počeo je to činiti, jer je postupno uviđao kako ništa što su nam rekli nema smisla te je počeo razbijati uvriježene stereotipe i predrasude. Zašto bismo dozvolili da nam ispiru mozgove od rođenja pa nadalje putem obrazovanja i kasnije u radnim procesima u kojima nas također uče da nismo u organizacije, stranke i kompanije došli misliti svojim glavama, već mozgom pojedinog kolektiva koji ima svoj zadani narativ? Svakome tko nam ispire mozak recimo: NE, HVALA!
Tijekom cijeloga života naši su umovi okovani. Sve što je drugačije od zadanog narativa, sve što je izvan zadanih okvira – prezentira se kao društveno neprihvatljivo i čudno. Nemamo pravo na alternativu, na drugu stranu medalje koja uvijek postoji. Nemamo pravo na drugu stranu povijesti koju uvijek pišu pobjednici kako bismo nastavili živjeti u laži. Sve što je alternativno je automatski proglašeno neprihvatljivim. Ukratko, ako se na slažeš sa zadanim planom i programom, onda si proglašen ludim poput Davida Ickea koji se ponosi tom svojom etiketom. Ako je sve laž, a uvijek je laž, tada istina biva vječno skrivena od javnosti i to je ono što inspirira ljude poput Ickea da otvoreno pljuje u lice svima koji narodu otvoreno lažu.
Nakon određenih knjiga do kojih su ga odvele neobjašnjive sile i niza mističnih iskustava, on je osjetio potrebu da mora čovječanstvu razotkriti tajnu i ispričati nam priču koja je skrivena od nas i koja mora biti otkrivena. Počeo je doživlti svijet na drugačiji način.
Shvatio je da postoji tajna duboko skrivena od čovječanstva i odlučio svoj život posvetiti otkrivanju te tajne. Shvatio je to kao svoju misiju, kao svoju dužnost koje se nikada neće odreći, koliko god ga ponižavali, koliko god ga proglašavali ludim, koliko god ga cenzurirali i protjerivali iz raznih zemalja. Njegov je život i dalje jedno predivno putovanje na kojem susreće divne ljude i na kojem ljudima otkriva skrivenu tajnu, otvarajući im oči za sve ono što pokvarene elite ne žele da znamo.
Danas su unatoč cenzuri mnoge informacije ljudima dostupne i u knjigama i na internetu unatoč cenzuri (obično je istina na cenzuriranim i alternativnim platformama obilježena kao dezinformacija, tako da ju je i lakše naći, op.a.) i teško ih je ignorirati. Dakle, ljudi sami biraju – žele li saznati istinu o svijetu u kojem žive ili žele nastaviti živjeti u laži koju će im vječno servirati mainstream mediji?
Ljudi su ti koji biraju i ako biraju neznanje, svjesno se odričući istine, tada nemaju koga kriviti za svoje neznanje, jer je ono njihov izbor. Da. Neznanje je stvar izbora svakog pojedinca, tvrdi Icke. Nema opravdanja za neznanje, jer ga svaki čovjek sam bira, kao što neki biraju spoznaju i znanje. Ljudi kao da se boje ‘misliti’, a kamoli ‘misliti drugačije’.
Medalja uvijek ima dvije strane. Povijest također. Uvijek postoji druga strana, dakle – alternativa uvijek postoj i ne bismo je se smjeli odreći. Upravo suprotno, moramo se boriti za opstanak alternative i alternativnog načina razmišljanja nasuprot uvriježenog. Jedino će na taj način opstati i preživjeti sloboda i pristup istini. Postoji stvarnost koja se prezentira kao jedina i ona prava, ali isto tako postoji i alternativna stvarnost koju mnogi ljudi nisu osvijestili, a koja se prezentira kao nepostojeća, da ne kažem zabranjena.
David Icke često nas upozorava na nadolazeću još jaču i intenzivniju kontrolu čovječanstva kojoj bismo se morali znati suprotstaviti. Tehnologija će u tome igrati vrlo važnu ulogu. Ako dozvolimo vladajućoj oligarhiji koja vuče konce iz sjene da nas putem tehnologije i umjetne inteligencije u potpunosti zarobi, bit će kasno za bijeg, jer ćemo tada u potpunosti izgubiti mogućnost razmišljanja koju danas još uvijek imamo.
Transhumanizam je zlo i nemojmo im vjerovati kada nam govore da je to što ćemo postati polu-roboti / polu-ljudi nešto što će nam olakšati živote. Nikada nećemo biti nekakvi ‘superljudi’, sve su to globalističke laži. Radi se samo o uspostavljanju još veće stege, nadzora i kontrole nad svima nama. Ne dozvolimo im da nam lažu i da nas zaroblju putem tehnologije.
David Icke nam poručuje da se ne smijemo bojati misliti drugačije, izvan zadanih okvira, da se ne smijemo bojati etiketa koje će nam davati nemisleći jalovi zlobnici, poslušnici sustava, prodane duše i sluge. I njega su nazivali luđakom i smijali su mu se, dok mu se danas ljudi sve manje smiju, jer vide da se ostvaruje većina stvari o kojima je on još prije dugog niza godina govorio i zaradio tako titulu ‘teoretičara zavjere’ na koju je on osobito ponosan. Odlučio je prestati šutjeti. Odlučio je skinuti flaster sa svojih usta i progovoriti, dići svoj glas, što se, naravno, mnogima koji šute nije svidjelo, jer nisu sami htjeli niti znali progovoriti o bilo čemu (sami su se odrekli svog prava na razmišljanje). On se nije bojao misliti drugačije i izaći izvan okvira. Želio je biti slobodan. „To je jedini način da izađete iz Matrixa.“ – rekao je.
Cenzura koja se danas provodi najveći je dokaz da živimo u svijetu satkanom od laži i svatko tko se usudi tragati za istinom biva cenzuriran i ošinut snažnim bičevima cenzora, kažnjen, prokazan, izvrijeđan, gurnut u kut, zamračen, zatvoren, ukinut, ugašen, zgažen poput opuška cigarete na cesti.
Cenzori su tu da zatiru istinu o svijetu u kojem živimo i da nam ukinu naše pravo na alternativu, na drugu stranu medalje koju želimo otkriti. Sve istine bez ikakvih problema cenzori nazivaju zavjerama i sve vijesti koje nisu u skladu sa zadanim narativom – lažima. Sve što je izvan okvira i što spada u kategoriju poznate nam kampanje ‘Think different’ (Misli drugačije) za cenzore su ‘lažne, neprovjerene ili uznemirujuće informacije’. Sve je jasno kao dan.
Što reći o političarima koji su izgubili svoj kredibilitet? O njima Icke nema nikakvo posebno mišljenje, jer smatra da su oni obične lutke na koncu onih najmoćnijih vladara koji se odbijaju otkriti javnosti, a čim se netko tako uporno krije od javnosti, taj ima tone putra na glavi i tko zna kakve opake planove za cjelokupno čovječanstvo. U svakom slučaju – ne može im se vjerovati.
O tajnim društvima se još uvijek ne zna dovoljno, iako se zna da postoje. Ono što se ne može sakriti od šire javnosti, to su upravo ti političari koji moraju biti na sceni kao glumci s naučenim tekstovima za svaku novu predstavu. Oni ne donose nikakve odluke, već samo dobivaju direktive i kao takvi nisu nimalo zanimljivi. Odavno smo prerasli kazalište lutaka. Čak ni u reality showu ‘Big Brother’ nikada ne vidimo tog Big Brothera, već samo čujemo njegov glas i njegove naredbe, zar ne? Vladari ostaju u sjeni, a na scenu šalju svoje nemisleće marionete s unaprijed pripremljenim šalabahterima koje sastavljaju umrežene PR službe. Uz bok političarima stoje banke i velike korporacije. Svi su ti programirani poslušnici međusobno povezani nitima profita kontrolirajući svjetsku ekonomiju i politiku pa tako preko svega toga i sve nas.
Ljudi su uvjereni da sve mora biti tako kako jest i da su oni kao pojedinci bespomoćni i da ne mogu mijenjati svijet. Sliježu ramenima priklanjajući se stadu, toj nemislećoj masi prodanih duša i ispranih mozgova. Zašto smo im dozvolili da nas u to uvjere? Zašto bismo mislili da ne možemo mijenjati svijet?
‘Luđaci’ iz poznate Appleove kampanje vjerovali su u sebe i svoj slobodan um, vjerovali su da mogu promijeniti svijet bez da čekaju buđenje kolektivne svijesti. Čak i jedan probuđeni pojedinac može ako je dovoljno hrabar promijeniti ovaj svijet. Zašto ne? Ljudi ne vjeruju dovoljno u sebe i svoje moći i ne koriste dovoljno svoje potencijale. Čuda su moguća ako u njih vjerujemo. Sve je u glavi, a gospodari naših glava smo mi. Vjerujem da ima puno ljudi koji su već probuđeni, ali i onih koji se žele probuditi iz hipnotičkog sna i koji će kada progledaju i otvore oči pronaći svoj put do istine.
Ne dajmo se smesti. Nastavimo ići svojim putem uzdignute glave s vjerom u sebe. U svijetu izvrnutih vrijednosti u kojem je sve nenormalno proglašeno normalnim i u kojem je glupost nova pamet – biti proglašen ludim je zapravo najveća čast. Biti proglašen normalnim u ovom novo-abnormalnom izopačenom svijetu je ono što je zabrinjuće. I zato – svaka čast svim tzv. ‘luđacima’ koji su i danas dio stare, ali dobro zapamćene kampanje koja je bila i ostala više od kampanje zvane ‘Think different’ (Misli drugačije), za razliku od svih onih tobože i po današnjim izopačenim mjerilima ‘normalnih’ ljudi čiji je jedini moto – ‘Don’t think’ (Ne misli!).
Na kraju se moramo vratiti na novac i ponoviti ono što već znamo. Ako se pitamo zašto ima tako puno ljudi koji ne misle, sjetimo se da su plaćeni da ne misle. A svi oni koji se usuđuju misliti ne samo da nisi plaćeni, već bivaju demonetizirani (u prijevodu – spriječeni u bilo kakvom zarađivanju). Eto u kakvom ‘slobodnom’ svijetu živimo. Buđenje bi skupo koštalo spavaće. Zato nastavljaju spavati. U njihovim je krevetima njihova baršunasta sigurnost. Nije njima stalo ni do vlastitog mišljenja ni do nekakve tamo istine, već samo do novca. Učinit će sve da nastave spavati. Nemislećima je nemišljenje jedina sigurnost i jedini opstanak, sve dok jednoga dana njima ne pokuca nepravda na vrata i dok ne dožive vatreno buđenje. Neće im biti lako, ali neće nam moći reći da ih nismo upozorili.
Izvor: Forbes, Wikipedia, YouTube, (Smithsonian Magazine); (Belden, Thomas; Belden, Marva. The Lengthening Shadow: The Life of Thomas J. Watson , 1962) ( National Museum of American History)
|
Slike:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
Galerija:
|
|
Objava: 25. 04. 2025 
232 ogleda, 
0 komentara
