|
| 09. 04. 2025 |
  |
Snaga je još uvijek u nama
„Pandemija“, oružani sukobi, migranti, klimatski narativ… i dok smo čekali što će nastaviti niz, ovih dana smo suočeni s još jednim oblikom “rata” – ekonomskim, na koji, naizgled, nemamo nikakav utjecaj. Ovoga puta, teret pada na leđa građana zemalja Europske unije, posebice onih koje su svoju ekonomsku neovisnost nesmotreno predale u ruke nerazumnog Bruxellesa.
Dok čelnici EU-a, predvođeni Ursulom von der Leyen, mašu bijelom zastavom pred američkim carinskim prijetnjama, čini se da nas vode prema novom, digitalno kontroliranom ekonomskom sustavu – svojevrsnom “Vrlom novom svijetu”. No, unatoč svemu, postoji svjetlo na kraju tunela: moć je i dalje u nama da dignemo glas i kažemo “dosta”.
Carine, energetska ucjena i Bruxellesova poslušnost
Sve je počelo kada su Sjedinjene Države podigle carine na čelik i aluminij iz EU-a za 25%, nakon čega je uslijedio dodatni porez od 20%. Ursula von der Leyen, očajna za smirivanjem situacije, predložila je sporazum “nula za nulu” – nulte carine s obje strane za industrijsku robu. “Europa je uvijek spremna za dobar dogovor”, rekla je s optimizmom koji zvuči sve više kao očaj. No, Donald Trump, poznat po svojoj beskompromisnoj trgovinskoj politici, odmah je odbio ponudu kao “nedovoljnu”. Umjesto toga, postavio je ultimatum: EU mora kupovati američku energiju, i to u količinama koje bi u tjedan dana mogle pokriti trgovinski deficit od 350 milijardi dolara.
Von der Leyen nije odbila prijedlog, već je obećala razmotriti kupnju američkog ukapljenog prirodnog plina. Ovo nije iznenađenje – EU je u energetskom škripcu otkako je ukrajinski predsjednik Zelensky prekinuo posljednje tokove ruske nafte, a Bruxelles je, umjesto da brani interese svojih članica, stao na stranu Kijeva. Sada, umjesto da se bori za neovisnost, EU se klanja novom gospodaru – Washingtonu – dok obični građani plaćaju cijenu skupljih računa i nestabilnih gospodarstava.
Podijeljena Unija i Macronova osveta
Naravno, EU nije homogena masa spremna slijediti Bruxellesov put. Dok Nizozemska ministrica trgovine Reinette Klever poziva na smirenost i deeskalaciju, Francuska, predvođena Emmanuelom Macronom, diže zastavu rata. Macron, čiji osobni animozitet prema Trumpu nije tajna, želi mjere odmazde i čak predlaže povlačenje svih ulaganja iz SAD-a – potez koji bi Europi nanio više štete nego koristi. Francuski ministar trgovine Laurent Saint-Martin govori o “vrlo agresivnom” europskom alatu, no čini se da nitko u Parizu ne shvaća da takva eskalacija samo produbljuje kaos u koji nas Bruxelles gura.
S druge strane, istočnoeuropske zemlje, koje su bile daleko ovisnije o ruskoj energiji, ostavljene su na cjedilu. Njihove potrebe Bruxelles ne zanima – agenda je važnija od stvarnosti. Dok se Unija danas sprema glasovati o sljedećem koraku, riječi budućeg njemačkog kancelara Friedricha Merza zvuče kao zlokobno upozorenje: EU je spremna žrtvovati i posljednje tragove demokracije kako bi osigurala dominaciju Bruxellesa.
Ekonomska neovisnost – uspomena iz prošlosti?
Ovaj trgovinski i energetski sukob samo je posljednji dokaz da centralizirana vlast u Bruxellesu ne funkcionira. Svaka zemlja ima svoje potrebe, svoje prioritete, ali EU ih guši pod plaštom “zajedništva”. Zemlje poput Hrvatske, koje su se odrekle ekonomske samostalnosti ulaskom u Uniju, sada su nemoćne pred ovim novim ekonomskim ratom. Carine, energetska ovisnost, digitalna kontrola – sve su to oružja kojima nas maltretiraju, dok mi, obični ljudi, naizgled nemamo nikakav utjecaj.
Snaga u nama – vrijeme je za “dosta”
No, unatoč svemu, nije sve izgubljeno. Iako ne možemo izravno zaustaviti carinski rat ili energetsku ucjenu, imamo moć koju Bruxelles i svjetski lideri često podcjenjuju – moć zajedničkog glasa. Povijest nas uči da su promjene moguće kada obični ljudi odluče reći “ne”. Ne želimo biti pioni u igri moćnika, ne želimo digitalne lance niti energetsku ovisnost koja nas guši. Ta snaga ne leži u pregovorima u Bruxellesu ili Washingtonu, već u našoj sposobnosti da se organiziramo, dignemo glas i zahtijevamo povratak kontrole nad vlastitim životima.
Bruxellesova vizija budućnosti možda podsjeća na distopiju, ali mi nismo osuđeni na nju. Dok Trump postavlja ultimatume, a Macron i Von der Leyen igraju svoje političke igre, mi imamo priliku pokazati da prava snaga nije u njihovim rukama, već u našim. Vrijeme je da kažemo “dosta” – ne samo za nas, već i za budućnost koju želimo ostaviti iza sebe. Jer, na kraju dana, oni mogu kontrolirati carine i plinovode, ali ne mogu ugasiti našu volju za slobodom.
|
Slike:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
Galerija:
|
|
Objava: 09. 04. 2025 
277 ogleda, 
0 komentara
