|
| 31. 03. 2025 |
  |
Širi pogled
Marko Perković Thompson i njegov rekordni koncert u Zagrebu 2025., s gotovo 300.000 prodanih ulaznica u samo dva dana, postali su više od glazbenog spektakla – oni su zrcalo društvenih strujanja, medijske manipulacije i potencijalne prijetnje slobodi u Hrvatskoj i Europi. Dok mediji poput Indexa, Jutarnjeg i Večernjeg slave “povijesni trenutak”, postavlja se pitanje: zašto baš sada? Kako to da pjevač, nekada demoniziran zbog navodnog nacionalizma, danas postaje simbol otpora, i to u vrijeme kada se Europa suočava s usponom desnice i prijetnjom tehnokracije? Je li ovo spontani izraz narodnog duha ili dio veće igre u kojoj se “woke” ideologija, globalizacija i migrantska politika koriste kao mamac za jačanje desnice – i to u korist elita koje nas žele uvesti digitalni zatvor?
Medijska igra: Od korone do Thompsona
Thompsonov trijumfalni povratak u medijski fokus nije slučajan. Portali poput Indexa, koji su tijekom pandemije covida-19 često bili kritizirani zbog jednostranih narativa i nekritičke podrške vladinim mjerama, sada su se preorijentirali na promociju Thompsona kao “narodnog junaka”. Tijekom korone, ti isti mediji objavljivali su statistike bez konteksta, ismili skeptike i podržavali mjere poput Covid-potvrda, što je kod mnogih izazvalo nepovjerenje. Ankete iz tog vremena pokazale su pad povjerenja u mainstream medije, a društvene mreže postale su utočište za alternativne glasove. Pa ipak, 2025. godine, isti ti portali oblikuju priču o Thompsonu, najavljujući “rekord svih rekorda” i gradeći narativ o narodnom trijumfu.
Zašto im ljudi vjeruju? Razlog leži u emocionalnoj ranjivosti publike. Nakon godina kriza – od covida, preko rata u Ukrajini, do ekonomske nesigurnosti – ljudi su umorni od traženja istine i žude za osjećajem zajedništva. Thompsonove pjesme o domovini i zajedništvu, poput “Lijepa li si”, nude upravo to, a mediji to iskorištavaju. Paradoksalno, dio publike koji je za vrijeme korone odbacivao medijske narative kao manipulaciju sada nekritički prihvaća istu tu mašineriju kad promovira “njihovog” pjevača. To pokazuje da povjerenje nije stvar principa, već emocija i identiteta. Mediji to znaju i igraju na tu kartu: dok su u pandemiji bili “sluge globalista”, sada su “glas naroda”. No, koliko dugo može trajati takva oportunistička igra prije nego što publika shvati da je izigrana – opet?
“Woke” i globalizacija kao podvala za desnicu
Thompsonov uspjeh nije izoliran slučaj; on je dio šireg trenda u Europi 2025., gdje desničarske stranke i pokreti bilježe porast popularnosti – od Mađarske i Italije do potencijalno Francuske. U Hrvatskoj, gdje su stranke poput HDZ-a i Domovinskog pokreta ojačale, Thompson postaje kulturni simbol tog pomaka. Njegova glazba, prožeta domoljubljem, rezonira s dijelom biračkog tijela koje se osjeća ugroženim od globalizacije, migrantske politike EU-a i “woke” ideologije – od rodne neutralnosti do “kulture otkazivanja”. Ali što ako su te prijetnje namjerno stvorene kako bi izazvale reakciju?
Teza je jednostavna: stvorite problem, izazovite reakciju, pa ponudite rješenje. “Woke” ideologija i migrantska kriza, koja traje od 2015., mogu poslužiti kao katalizatori za buđenje nacionalizma i desnice. U Hrvatskoj, gdje je povijesni kontekst rata i osjetljivost na identitet ionako prisutna, Thompson postaje prirodni kanal za taj osjećaj pobune. Medijska pompa oko njegovog koncerta pojačava taj narativ, pretvarajući ga u simbol otpora. No, tko profitira? Ako su “woke” i globalizacija podvala, onda su ih osmislili isti akteri koji žele desnicu na vlasti – ne zbog ideologije, već zbog kontrole. Desničarski populizam nudi stabilnost, čvrstu ruku i povratak “tradicionalnim vrijednostima” – sve ono što omogućava lakšu manipulaciju masama u korist korporacija, financijskih elita i tehnokrata.
Povijesne paralele: Weimar i opasnost manipulacije
Povijest nudi uznemirujuće paralele. Uoči Drugog svjetskog rata, Njemačka Weimarska Republika bila je poprište sličnih društvenih eksperimenata. Versajski ugovor, ekonomska kriza i kulturna avangarda stvorili su osjećaj poniženja i dekadencije. Nacisti su iskoristili to nezadovoljstvo, nudeći povratak nacionalnom ponosu i borbu protiv “stranih utjecaja”, uz podršku industrijskih elita poput Kruppa i Thyssena, koji su u Hitleru vidjeli alat za zaštitu svojih interesa. Sličnosti s današnjicom su jezive: globalna ekonomska kriza 2008., plandemija, rat u Ukrajini i idiotizam “klimatskih promjena” stvorile su novo doba nesigurnosti, a “woke” ideologija i migranti igraju ulogu modernog “Weimarskog liberalizma”, preplavljujući ljude osjećajem gubitka kontrole.
Ne želeći Thompsonov koncert dovoditi u ikakvu vezu s nacističkom konotacijom, jer on to nije, može se osjetiti buđenje nacionalnog ponosa. Opasnost nastaje ako mediji amplificiraju taj val i preusmjere ga u nešto sasvim drugo, a povijest nas uči da spontanost rijetko preživi bez moćnih pokrovitelja u pozadini. U Europi 2025., dok se kontinent bori s fragmentacijom EU-a i energetskom krizom, Thompsonov uspjeh može biti iskorišten od strane političkih stranaka poput HDZ-a ili Domovinskog pokreta za izborni dobitak, ali iza njih stoje dublji interesi: korporacije koje žele stabilne vlade, financijske elite koje izbjegavaju redistribuciju bogatstva, i tehnokrati koji žele slabiju, podijeljenu Europu.
Digitalni zatvor: Sloboda na kušnji
Dok 300.000 ljudi čeka srpanj na Hipodromu, pjevajući o slobodi, postavlja se pitanje: hoće li ti isti ljudi znati prepoznati i oduprijeti se novim okovima? Digitalni zatvor – sustav potpunog nadzora kroz digitalne valute, društvene kreditne sustave i praćenje podataka – više nije teorija zavjere, već stvarnost. EU radi na digitalnom euru, Kina ima sustav društvenog kredita, a tehnološki divovi poput Googla i Metaversea proširuju mrežu nadzora. U Hrvatskoj, gdje su Covid-potvrde bile uvod u digitalnu kontrolu, sljedeći korak mogao bi biti daleko restriktivniji.
Thompsonova publika koja je po prirodi sumnjičava prema globalnim institucijama, na prvi pogled se čini kao prirodni branitelj slobode. No, tu leži zamka: desnica, koju mnogi podržavaju, često obećava slobodu, ali isporučuje autoritet. Povijesno gledano, nacionalistički pokreti žrtvovali su individualna prava za “više dobro” nacije. Ako desničarske stranke, uz podršku Thompsonova vala, dođu na vlast s agendom “zaštite hrvatskih vrijednosti”, digitalni nadzor može biti prodan kao nužnost – recimo, za borbu protiv “stranih utjecaja”. Hoće li se ljudi pobuniti? Ako mediji digitalni zatvor upakiraju kao dio nacionalnog ponosa (“naša sigurnost, naša budućnost”), mnogi bi mogli progutati mamac.
Iluzija slobode
Thompsonov koncert nije samo glazbeni događaj; on je zrcalo manipulativne dinamike koja se odvija pred našim očima. Mediji iskorištavaju emocionalnu ranjivost ljudi, nudeći im iluziju slobode i otpora, dok se u pozadini priprema teren za “nešto veće” što bi nas moglo jače pogurati u smrtonosni zagrljaj tehnokracije. “Woke” ideologija, globalizacija i migranti možda su smišljeni okidači za reakciju koju desnica kanalizira, ali iza svega stoje elite koje žele kontrolu – ne preko Bruxellesa, već preko novih “nacionalnih” gospodara koji služe globalnim interesima. Dok ljudi pjevaju “Lijepa li si”, ne primjećuju da su možda pioni u igri koja vodi u poslušnost. Hoće li se probuditi? Povijest i iskustva iz korone pokazuju da je skok u obranu slobode moguć, ali rijedak. Za sada, čini se, da više vole pjevati i plesati na Hipodromu nego se boriti protiv nevidljivih lanaca koji se kuju u sjeni.
|
Slike:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
Galerija:
|
|
Mediji
Objava: 31. 03. 2025 
58 ogleda, 
0 komentara
