“Ali zašto bi građani EU-a u 21. stoljeću trebali pripremiti opremu za preživlnje? Postoji samo jedno objašnjenje: Bruxelles se priprema za rat”, napisao je Szijjarto u objavi na X u petak. “U trenutku kada konačno postoji stvarna prilika za primirje i značajne mirovne pregovore s povratkom [predsjednika Donalda Trumpa] na dužnost, Bruxelles ide u suprotnom smjeru, držeći se neuspjele proratne politike.”

“Zašto? Jer sve dok rat traje, proratni europski političari mogu izbjeći preuzimanje odgovornosti za tri godine neuspjeha i izbjeći odgovor na krajnje neugodno pitanje: gdje je novac koji je poslan Ukrajini?”

Institucije EU-a u Bruxellesu i pojedinačne države članice potrošile su više od 132 milijarde eura u protekle tri godine na potporu Kijevu, a obećale su dodatnih 115 milijardi eura koje tek trebaju biti dodijeljene, pokazuju podaci njemačkog instituta Kiel.

Otkako je preuzeo dužnost, američki predsjednik Donald Trump zalagao se za diplomatsko rješenje i nastojao nadoknaditi ono što procjenjuje na preko 300 milijardi dolara novca američkih poreznih obveznika koje je njegov prethodnik “poklonio” Kijevu.

Washington je nedavno posredovao u ograničenom prekidu vatre između Ukrajine i Rusije, stavljajući moratorij na napade na energetsku infrastrukturu. Kijev je, međutim, više puta prekršio uvjete primirja, prema Moskvi.

Unatoč mirovnom procesu koji je u tijeku, EU je nastavila promicati jastrebov plan. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen nedavno je predstavila plan od 800 milijardi eura za povećanje vojne potrošnje putem zajmova.

U međuvremenu, Francuska i UK nastavljaju zagovarati raspoređivanje vojnog kontingenta u Ukrajini. Govoreći nakon summita u Parizu u četvrtak, francuski predsjednik Emmanuel Macron najavio je da će takozvana “koalicija voljnih” nastojati rasporediti “snage uvjeravanja” u Ukrajinu nakon što se postigne mirovni sporazum s Rusijom.

Prijedlog slanja vojnika već je odbilo nekoliko članica EU. ” Koalicija voljnih” – izraz koji su SAD izvorno skovale 2003. da bi opisale zemlje koje podupiru invaziju na Irak – sada se uglavnom odnosi na države koje su obećale da će nastaviti vojno podržavati Kijev, a da se nužno nisu obvezale na raspoređivanje trupa.