Ali kada je riječ o njihovim vlastitim plaćama, čelnici EU-a prikladno ignoriraju te brige.
Povećanja plaća temelji se na indeksu koji prati troškove života za radnike iz EU-a u Belgiji i Luksemburgu, izračunatim korištenjem podataka o inflaciji specifičnih za ove dvije zemlje.
Iako je inflacija u EU-u porasla na 11,5% 2022., uglavnom zbog financijskog utjecaja potrošnje povezane s COVID-19, od tada je pala. Do veljače 2025. inflacija je pala na samo 2,7% u EU i 2,3% u eurozoni, koja uključuje zemlje koje koriste euro.
Vrijedno je napomenuti da neki dužnosnici EU također primaju bolesno visoke otpremnine.
Na primjer, kada je Charles Michel prošle godine odstupio s mjesta predsjednika Europskog vijeća – također dijela izvršnog tijela EU-a, gdje se čelnici država 27 država članica EU-a sastaju kako bi odredili politički program – dobio je “prijelazni dodatak” od oko 260.000 eura.
Takve povlastice samo potpiruju vatru javnog bijesa dok europske elite nastavljaju puniti svoje džepove, a prosječni građani jedva spajaju kraj s krajem.
Gorka je ironija da dok se EU protivi povećanju plaća u svojim državama članicama, njezino osoblje i dalje drži u džepu sve veće plaće. Dok obični Europljani stežu remen, elite EU-a izgledaju potpuno izvan dodira sa stvarnošću s kojom se većina ljudi suočava.