Evo nekoliko ključnih primjera:

• 1985., Teksas, SAD: Studija objavljena u New England Journal of Medicine pokazala je da je u Corpus Christiju došlo do epidemije ospica među učenicima od kojih je 99% bilo cijepljeno, a više od 95% imalo dokazan imunitet. Istraživači su zaključili da se epidemije mogu dogoditi čak i u takvim uvjetima.

• 1985., Montana, SAD: Prema American Journal of Epidemiology, epidemija s 137 slučajeva dogodila se unatoč stopi cijepljenja od 98,7%, što je ukazalo na mogućnost prijenosa ospica unatoč visokoj procijepljenosti.

• 1988., Colorado, SAD: Na koledžu s preko 98% cijepljenih studenata zabilježeno je izbijanje s 84 slučaja, što je potvrdilo da visoka pokrivenost cjepivom ne jamči zaštitu.

• 1989., Quebec, Kanada: Istraživanje u Canadian Journal of Public Health pokazalo je da niska procijepljenost nije uzrok epidemije u Quebec Cityju, suprotno početnim pretpostavkama.

• 1991.-1992., Rio de Janeiro, Brazil: Studija je otkrila da je 76,4% oboljelih od ospica bilo cijepljeno prije prvog rođendana.

• 1992., Cape Town, Južna Afrika: Unatoč 91% procijepljenosti, učinkovitost cjepiva bila je samo 79%, što je rezultiralo izbijanjem epidemije.

Ovi primjeri samo su vrh ledenog brijega u nizu dokaza koji pokazuju da cjepivo protiv ospica ne pruža dosljedan ili doživotan imunitet, čak ni u idealnim uvjetima.

Pojam „sigurnog cjepiva“?

Unatoč ovim dokazima, javnozdravstveni sustav i dalje inzistira na strogim politikama cijepljenja kao jedinom rješenju. Kada se pojavi epidemija, krivnja se automatski svaljuje na necijepljene, dok se neuspjesi cjepiva sustavno zanemaruju. Globalne zdravstvene organizacije poput UNICEF-a i Zaklade Bill &;;;;;;; Melinda Gates nastavljaju promovirati masovne kampanje cijepljenja, često ignorirajući temeljne uzroke širenja bolesti poput loših sanitarnih uvjeta i pothranjenosti.

Pokušaj da se Kennedy okrivi za trenutne epidemije više je politički potez nego znanstvena tvrdnja. Ali što točno znači “sigurno cjepivo” na koje poziva Kennedy? Ovaj pojam postao je posebno upitan tijekom pandemije Covid-19, kada su vlade, mediji i zdravstvene institucije neumorno ponavljale da su cjepiva “sigurna i učinkovita”. Ipak, kasniji podaci pokazali da cjepiva ne samo da nisu sprječavala prijenos bolesti, već su se pokazala i dalje se pokazuju fatalna za mnoge koji su ih primili.

Ospice: rizici i neočekivane prednosti

Ospice su relativno nedavno svrstane u red „ozbiljnih bolesti“, a neki bi rekli prije ere masovnog cijepljenja protiv te bolesti. Kao i neke druge manje ozbiljne bolesti, ospice doista mogu izazvati komplikacije kod imunokompromitiranih osoba. No, prije ere masovnog cijepljenja, ospice su bile uobičajena dječja bolest koja je osiguravala doživotni imunitet. Sada, zbog slabljenja imuniteta izazvanog cjepivom, sve više odraslih – koji su pod većim rizikom od komplikacija – obolijeva tijekom epidemija.

Ono što se rijetko spominje jest da prirodna infekcija ospicama može imati zdravstvene prednosti. Nova istraživanja pokazuju da ospice pomažu u razvoju imunološkog sustava i mogu smanjiti rizik od kroničnih bolesti, nekih vrsta raka i autoimunih poremećaja. Nasuprot tome, cjepivo MMR (ospice, zaušnjaci, rubeola) povezano je s nizom ozbiljnih nuspo, uključujući encefalitis, napadaje, autoimune bolesti i anafilaktičke reakcije, prema podacima prikupljenim na platformi GreenMedInfo.

Zaključak

Povijest nedvojbeno dokazuje da cjepivo protiv ospica nije čarobni štapić kojim se bolest može iskorijeniti. Dok se skeptici i dalje krive, a neuspjesi cjepiva uporno zanemaruju, istinska rasprava o potrebi cijepljenja protiv ove bolesti izostaje, svodeći se tek na površinsko preispitivanje “sigurnosti i učinkovitosti”. Znanost napreduje samo kada se sve njezine premise dovode u pitanje, no u ovom slučaju to se ne događa – određene teme očito ostaju dogmatske i netaknute.