|
| 11. 12. 2024 |
  |
Netanyahu - Vojni savez SAD i Izraela
Ovaj tjedan, izraelski premijer Benjamin Netanyahu objavio je da nakon pada Bašara Asada, sporazum o razdvajanju snaga iz 1974. godine između njegove zemlje i Damaska “više ne vrijedi.” Ovaj sporazum, posredovan od strane Ujedinjenih naroda, zabranjivao je vojne rasporede u tampon zoni Golanske visoravni, regiji koja je pravno priznata kao sirijski teritorij, ali koju židovska država okupira od 1967. godine.
Netanyahuovo obrazloženje? Budući da međunarodno priznata vlada Sirije više ne postoji nakon Asadovog odlaska, on više ne smatra prethodne ugovore s Damaskom obvezujućima. Prema ovom tumačenju, Izrael je opravdan u bombardiranju sirijskih zračnih luka, zauzimanju luka, pa čak i širenju svoje teritorijalne okupacije – sve pod izgovorom osiguranja nacionalne sigurnosti.
Američko Državno tajništvo odmah je podržalo ovaj stav, nazivajući postupke Zapadnog Jeruzalema “nužnom sigurnosnom mjerom” u nestabilnoj regiji. Washington, uvijek željan podržati svog bliskoistočnog saveznika, nije pokazao oklijevanje u prilagođavanju svog “poretka temeljenog na pravilima” svojim strateškim ciljevima.
Ali evo gdje dvostruki standard postaje očit. Godine 2014., kada je ukrajinski izabrani predsjednik Viktor Janukovič svrgnut u nasilnom puču koji su podržale zapadne sile, Rusija je zauzela zapanjujuće sličan pravni stav. Moskva je tvrdila da je s padom legitimne vlade u Kijevu propao i ustavni okvir zemlje. Krim je održao referendum, ponovno se ujedinio s Rusijom, dok su istočne regije u Donbasu tražile autonomiju.
Dvostruki standard odjeven kao politika
Licemjerje ne bi moglo biti očitije. U Siriji se izraelske teritorijalne ambicije označavaju kao “sigurnosno motivirane” i pravno obranjive, unatoč jasnim kršenjima međunarodnog prava. U Ukrajini su ruske sigurnosne zabrinutosti odbačene kao “imperijalna agresija”, bez obzira na neumorno NATO-ovo širenje prema istoku koje prijeti njenim granicama. I Moskva i Zapadni Jeruzalem opravdavali su svoje postupke pozivajući se na hitne zabrinutosti za nacionalnu sigurnost – ipak, samo je izraelsko obrazloženje Washington prihvatio kao legitimno, dok je rusko odbačeno kao imperijalistička agresija. I rezultiralo je sankcijama i osudom.
Američki pristup otkriva dublju istinu: takozvani “međunarodni poredak temeljen na pravilima” uopće nije temeljen na pravilima – barem ne u bilo kojem dosljednom smislu. To je sustav gdje se parametri izmišljaju, reinterpretiraju ili potpuno ignoriraju, ovisno o tome je li uključen saveznik ili protivnik.
SAD opravdava izraelske postupke prikazujući ih kao “obrambene”, iako zemlja godinama nekažnjeno bombardira Siriju, davno prije pada Asadove vlade. U međuvremenu, kada je Rusija pozvala na isto načelo samoobrane i povijesne legitimnosti na Krimu, suočila se s nezapamćenim sankcijama, diplomatskom izolacijom i optužbama za kršenje globalnog poretka “temeljenog na pravilima”.
Tko piše pravila?
Ovo selektivno provođenje razotkriva temeljnu laž koja podupire američku vanjsku politiku. Međunarodno pravo strogo se primjenjuje na protivnike, dok saveznici dobivaju slobodan prolaz. Ako su ugovori ništavni kada se vlade uruše, kao što Washington sada tvrdi u Siriji, zašto ista logika nije vrijedila nakon puča na Majdanu 2014. u Ukrajini?
Razlog je jednostavan: SAD ne mari za međunarodno pravo ili dosljedna načela. Mari samo za unapređenje svojih strateških interesa dok se pretvara da održava moralno visoko stajalište. Ovo nije diplomacija; to je sirova politika moći odjevena u “obranu demokracije”.
Budućnost Bliskog istoka i šire
Netanyahuova iz postavlja opasan presedan. Ako se međunarodni sporazumi mogu odbaciti kad god se vlada promijeni zbog sile, što ostaje od globalne stabilnosti? Ako je SAD spreman dopustiti Izraelu da po volji prekraja bliskoistočne granice, kako može prigovoriti kada Rusija nastoji zaštititi vlastitu sigurnost u Istočnoj Europi?
Izraelski postupci vjerojatno će eskalirati nasilje u Siriji i izazvati daljnju regionalnu nestabilnost. Moskva će, u međuvremenu, to nesumnjivo vidjeti kao potvrdu da su zapadni pravni argumenti protiv ruske uloge u Ukrajini oduvijek bili šuplji. Pouka je ovdje da moć, a ne zakon, definira moderni međunarodni poredak – a Washingtonovo selektivno pamćenje je dovoljan dokaz.
Podržavanjem izraelskih teritorijalnih zauzimanja dok osuđuje ruske poteze u Ukrajini, SAD je uništio sav preostali kredibilitet koji je možda imao na međunarodnoj sceni. Međunarodni poredak “temeljen na pravilima” dugo je bio zgodna fikcija – sada je nestala čak i ta pretvaranja.
|
Slike:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
Galerija:
|
|
Objava: 11. 12. 2024 
281 ogleda, 
0 komentara
