|
| 30. 09. 2024 |
  |
„Down Under“
„Njihova“ priča ili „HisStory“ o Australiji puna je neusklađenosti koje otvaraju mnoga pitanja i navode na mišljenje da službeni narativ baš ne drži vodu.
Australija, kontinent ili dio nekog drugog kontinenta, puna je zabranjenih zona poput Antarktika. Ovdje nećemo ulaziti u detalje koje su to zabranjene zone, jer o tome se može više doznati ovdje. Istaknut ćemo samo tri zečje ograde, duge 3.253 km, završene 1907. godine, i Dingo ogradu, dugu 5.614 km i dovršenu 1885. godine. Ovaj nam je podatak potreban zbog jedne karte koja ukazuje na neusklađenosti službenog narativa.
Ono što odmah u počeku zbunjuje je pitanje jesu li tolike probleme mogli stvarati zečevi i Dingo psi krajem 19. stoljeća da su se morale izgraditi ograde čije godišnje održavanje danas košta 10 milijuna kanadskih dolara? Jesu li australski zečevi (i psi) toliko glupi da ne znaju ispod ograde iskopati rupu, za razliku od europskih koji su i arheolozi, pa kopajući rupe pronalaze vrijedne predmete stare tisuće godina? Ili se iza tih ograda nalazi nešto što je od nas skriveno? Kamo bi nas put odveo da imamo pristup zabranjenim zonama? Možda do otkrića da Australija nije ono što nam je o njoj rečeno.
Za Australiju Wikipedia kaže da su je otkrili Holanđani 1606. i da ju je Velika Britanija prisvojila 1770. godine. Međutim, na starim kartama iz razdoblja od 1570.-1787. godine nema Australije. Tako, primjerice, na karti Abrahama Orteliusa iz 1570. godine, koja se nalazi u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu, nema Australije. Umjesto nje vidljiva je ogromna kopnena masa pod nazivom Terra Avstralis Nondvm Cognita u značenju nepoznata južna zemlja, romantični naziv kartografa za Antarktik.
Još je zanimljivija karta koju je 1587. godine izradio kartograf Urbano Monti, i koja je bila nedostupna sve do nedavno kad ju je dobio David Rumsey iz Centra za karte Knjižnice Standfordu Kaliforniji. Karta predstavlja Zemlju gledanu iz perspektive Sjevernog pola koju su perspektivu rijetko koristili bivši kartografi. Na karti nema Australije, ali na mjestu gdje bi ona trebala biti velika je kopnena masa. Karta ne samo da prikazuje gradove u Sjevernoj Americi kojih prema službenom narativu tamo ne bi trebalo biti, već i mjesta koja će se tek kasnije otkriti.
Sad dolazimo do najzanimljivijeg detalja. Pogledajmo samo pet vrsta životinja koje je Monti nacrtao na karti, a žive u Australiji.
Zanimljivo, na karti je ucrtan i zec. Današnja populacija zečeva procjenjuje se na 300 milijuna. A komična priča o njima započinje 1788. godine s 24 zeca. Zečeve je u Australiju uvela Prva flota sačinjena od 11 britanskih brodova koji su dovezli prve britanske koloniste i osuđenike. Zečevi su postali problem kad je Thomas Austin pustio 24 divlja zeca za potrebe lova 1859. rekavši da bi „uvođenje nekoliko zečeva moglo učiniti malo štete i pružiti dodir doma, uz mjesto za lov“.
Ako je tako kao što nam to službeni narativ priča, kako je onda 200 godina prije ucrtao zeca kartograf Monti? I ne samo zeca, deve koje u brojnim skupinama lutaju Australijom, već i dvonožnu australsku zmiju guštericu?
Još nešto privlači pozornost – slike obalnog dijela Australije i Antarktika. Obratite pozornost na izglačanost terena na slikama u prvom i izgled litica u drugome nizu. Ima li sličnosti?
Ili ovo:
Netko bi pomislio – pa Australija je suha i topla, a Antarktik je okovan ledom i snijegom. I krajnji je sjever Europe okovan ledom i snijegom, a na jugu je toplo Sredozemlje, zar ne?
|
Slike:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
Galerija:
|
|
Objava: 30. 09. 2024 
207 ogleda, 
0 komentara
