Davno prije i sada – ista priča
Reptili se kao tema nalaze u svim religijama i kulturama svijeta, a u tome prednjače zmije i zmajevi. Postoji globalna opsesija zmijom i zmijskim bogovima koji se redovito povezuju s „Padom“.
Židovska religija ima svoju Svetu zmiju“ ili Levijatana, a Biblija Đavla ili Sotonu opisuje kao gmaza u Knjizi Otkrivenja:
„Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta…“
Štovanje zmije nalazimo u Egiptu, Perziji, Maloj Aziji (današnjoj Turskoj), Feniciji, Arabiji i na Bliskom istoku, u Indiji i Aziji, Kini, Japanu, Etiopiji i ostatku Afrike, Meksiku, Britaniji, Skandinaviji, Italiji, Grčkoj, na Kreti, Rodosu, Cipru, u Šri Lanki, Sjevernoj i Zapadnoj Europi te u Sjevernoj, Južnoj i Srednjoj Americi.
Velečasni John Bathurst Deane je 1933. godine objavio studiju o univerzalnom motivu reptila pod naslovom Štovanje zmije (Worship of the Serpent), u kojoj navodi da je priča o Edenu s njegovom zlom zmijom univerzalno prisutna diljem svijeta:
„Čini se, dakle, da nijedan narod nije bio toliko geografski udaljen ili toliko religijski različit, već da je jedna – i samo jedna – praznovjerna karakteristika bila zajednička svima njima: i oni najciviliziraniji i najveći barbari s istim su se žarom klanjali istom opčinjućem božanstvu; a to božanstvo bila je, ili ga je predstavljala, ista sveta zmija. Čini se također da je u većini, ako ne u svim, civiliziranim zemljama u kojima se štovala ta zmija neka priča ili predaja koja je uključivala njezinu povijest, izravno ili neizravno, aludirala na Pad čovjeka u Raju, u kojem je ulogu imala zmija.
Iz toga slijedi da je najstariji spomen uzroka i prirode te prevare zacijelo onaj iz kojeg potječu svi ostali koji se odnose na pobjedu zmije – pobjedu nad čovjekom koji je nevin i čiju dušu zmija podvrgava grijehu i najbjednijem štovanju i obožavanju sebe.“
Islamske legende kažu da kada Džin poznat kao Iblis nije poslušao Alaha, izgnan je iz Raja s imenom „Šejtan“- što je kod kršćana Sotona.
Mnogo se puta reptilska komponenta pojavljuje i u izvoru kontrole i u mitovima o stvaranju, koji obiluju izrazima kao što su ljudi-guje, zmijski ljudi i „Veliki zmaj“, a zla manipulativna sila koja „izbacuje“ i „zarobl u bezdanu“ iznimno se često spominje.
David Icke i reptili
David Icke je postao najpoznatiji po priči o reptilima, odnosno po tvrdnji da našim svijetom, za kojeg on smatra da je simulacija, vladaju ne-ljudski entiteti reptilijanci i „sivi“, koji egzistiraju u dimenzijama i na frekvencijama koje naš um „zarobljen“ u trodimenzionalnom svijetu jednostavno ne može percipirati. Povežu li se sve ove religijske priče o zmijama, zmajevima i reptilima s onim što govori Icke, lako se može zaključiti kako ljudima, tko zna koliko dugo, upravljaju i manipuliraju ovi ne-ljudski entiteti koji djeluju na vrlo sporoj, niskoj valnoj duljini.
Um koji želi kontrolu i nastoji nametnuti masovnu patnju i poroblnje može rezonirati samo na niskom frekvencijskom području, odnosno području emocija koje se vežu uz niske vibracije kao što su strah, tjeskoba, zabrinutost, depresija, ogorčenost i mržnja. To su emocije koje hrane ove ne-ljudske entitete.
Iz takve perspektive postaje jasno zašto je ljudsko društvo strukturirano tako da neprestano proizvodi maksimalnu količinu ovih emocija iz niskog područja frekvencija. Jednostavno rečeno – strah mora proizvoditi strah da bi se njime hranio, a iz ljudi se doslovno „muze“ njihova vibracija straha.
David Icke
|
Komentari 0
Objava: 23. 04. 2024 
334 ogleda, 
0 komentara
