|
| 23. 12. 2022 |
  |
Otimačina
15. zasjedanje Konferencije stranaka (COP15) Konvencije Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti (“UNCBD”) završilo je u ranim jutarnjim satima u ponedjeljak, 19. prosinca, usvajanjem Globalnog okvira za bioraznolikost nakon 2020. (“GBF” ), poznat kao Globalni okvir bioraznolikosti Kunming-Montreal.
UNCBD je multilateralni ugovor s tri temeljna cilja, „očuvanje biološke raznolikosti; održivo korištenje njegovih komponenti; te pravednu i ravnopravnu podjelu koristi koje proizlaze iz korištenja genetskih izvora.” Osim toga, GBF nakon 2020. definira ciljeve za očuvanje bioraznolikosti za sljedeće desetljeće, a s gotovo 200 stranaka i procijenjenih 15 000 sudionika prisutnih na summitu o bioraznolikosti, postojale su razne prepreke i točke napetosti oko kojih se stranke nisu složile.
Slobodan, prethodni i informirani pristanak
Iako okvir uključuje 20 referenci na autohtone narode i neke reference na naša prava uključujući pravo na slobodan, prethodni i informirani pristanak (“FPIC”), ljudska prava i prava Majke Zemlje, COP15 je dao prioritet širenju lažnih rješenja, štetnih instrumenata i komercijalizaciju Majke Zemlje nad istinskom zaštitom bioraznolikosti. Odjeljak C, ‘Razmatranja za provedbu okvira’, spominje prava prirode i prava Majke Zemlje kao sastavni dio njegove uspješne provedbe. Dok su prava Majke Zemlje usklađena sa svjetonazorima starosjedilačkih naroda i dijelom su naše vlastite prakse upravljanja, ove reference nisu ništa drugo nego preporuke za strane i ostaje praznina u provedbi.
Od 23 cilja u okviru, sedam ciljeva uključivalo je reference na autohtone narode. Tradicionalno (autohtono) znanje također je spomenuto deset puta, a slobodni, prethodni i informirani pristanak dva puta. Međutim, zabrinutost za provedbu usprkos tim referencama očita je u Cilju 21, gdje se u tekstu navodi: „…tradicionalnom znanju, inovacijama, praksama i tehnologijama domorodačkih naroda i lokalnih zajednica treba pristupati samo uz njihov slobodan, prethodni i informirani pristanak (FPIC), u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.” Naposljetku, to znači da FPIC ovisi o tome priznaje li ta stranka prava autohtonih naroda te da prije svega podliježe nacionalnom zakonodavstvu.
Komercijalizacija prirode
Istaknuto mjesto na dnevnom redu COP15 uključivalo je i nove financijske instrumente povezane s nacionalno određenim doprinosima (“NDC”) i inozemnim dugom, širenje rješenja temeljenih na prirodi (“NBS”), uključujući kompenzaciju bioraznolikosti kroz okvir, kao i informacije o digitalnom slijedu (“DSI”) i širenje tehnologija geoinženjeringa. Konačni tekst COP15, GBF nakon 2020., uključuje niz lažnih rješenja koja služe privatnim financijama.
Ta lažna rješenja uključuju NBS, financijalizaciju i komodifikaciju prirode, geoinženjering i kompenzacijske sheme kao i genetski inženjering u obliku sintetičke biologije i genskih pogona.
Nastavkom promicanja i širenja ovih lažnih rješenja, okvir podređuje svetost Majke Zemlje, njezine mreže života, lancima tržišta, kapitalizma i rasta sustava kojima dominiraju korporacije. Usvajanje ovog okvira ne dovodi u pitanje održivost globalnog gospodarstva čija jurisprudencija stavlja vlasnička prava iznad svega, i sustav koji daje prednost privatnim interesima nad domorodačkim i ljudskim pravima.
Zamjena duga za prirodu
Financije su bile još jedna glavna tema na COP15, uključujući rasprave o bankarstvu i osiguranju, te domaćinstvo prvog ‘Dana financija i bioraznolikosti’ na globalnom summitu o bioraznolikosti. Privatni interesi potiču uspostavljanje jedinstvenog sustava standarda i metrike za mjerenje ‘prirodnog kapitala’, koji uključuje bioraznolikost, kao i stvaranje nove vrste ‘kredita za bioraznolikost’ koji će se u budućnosti uskladiti s drugim tržištima ugljika. Ne samo da ovi napori potiču bržu i agresivniju komodifikaciju Majke Zemlje, već također utiru put zamjeni duga za prirodu, u kojoj bi zemlje zadužene, uglavnom na globalnom jugu, otplatile dug predajom njihove bioraznolikosti bankama.
Dug za prirodu opasan je koncept koji prijeti suverenitetu i posjedu autohtonih naroda i sprječava zemlje u razvoju da postignu ekonomsku moć. Uključivanje privatnog i financijskog sektora do sada je kulminiralo u okvire vođene profitom koji su suprotni prirodnom pravu. Bioraznolikost nije mjera, niti se prevodi u dobit dioničara i izvješćivanje o financijskom tržištu. Stavljanje vlasništva i cijena na prirodne resurse koji održavaju ravnotežu zemaljskih sustava koji održavaju sav život dodatno komodificira Majku Zemlju i ne bavi se stvarnim prijetnjama gubitku bioraznolikosti, već je širenje lažnih rješenja.
Inicijativa 30 sa 30
Štoviše, cilj 3 u GBF-u nakon 2020. postavlja cilj 30×30, očuvanje 30 posto svjetskog kopna i 30 posto svjetskih voda za očuvanje bioraznolikosti. Iako stranke i privatni interesi priznaju da domorodački narodi imaju jedinstvenu i ključnu ulogu u očuvanju bioraznolikosti, ostaje praznina u osiguravanju zaštite suvereniteta domorodačkog naroda nad njihovom zemljom u cilju 3, što nadilazi samo puko priznanje i poštovanje prava domorodačkih naroda na njihovim teritorijima.
U postizanju Cilja 3, došlo je do agresivnog pritiska da se uključe pristupi koji se temelje na tržištu, a u smislu provedbe, postoji stvarni rizik i prijetnja osiguravanja prava domorodačkih naroda nad njihovim zemljištem, vodama i teritorijima, što uključuje implementaciju prava na slobodan, prethodni i informirani pristanak (“FPIC”).
Edukator ugljične politike Mreže autohtonog okoliša (“IEN’s”), Thomas Joseph, dijeli svoju zabrinutost u vezi s Ciljem 3 u okviru:
“Ratifikacija Cilja 3, koji se usredotočuje na provedbu globalne inicijative 30×30, nije ništa drugo nego očigledna sudbina u 21. stoljeću. To će dovesti do najvećeg otimanja zemlje i resursa teritorija domorodačkih naroda od širenja na zapad. Globalni okvir bioraznolikosti Kunming-Montreal jamči nastavak komodifikacije naše Majke Zemlje korištenjem tržišnih mehanizama poput rješenja temeljenih na prirodi i trgovine ugljikom. Naš odnos s našom Majkom Zemljom mora se promijeniti i ne možemo koristiti tržišne pristupe ili kolonijalne taktike za očuvanje preostale bioraznolikosti.”
Drugo ključno sredstvo u postizanju ciljeva navedenih u GBF-u su rješenja temeljena na prirodi (“NBS”). Međutim, rasprave na COP15 fiksirane su na to kako financirati prirodu i kooptirati tradicionalno domorodačko znanje. Iako bi stranke mogle istaknuti ulogu domorodačkog naroda i lokalnih zajednica u provedbi projekata NBS-a, one stalno zanemaruju i umanjuju rizik od kršenja ljudskih prava, otimanja zemlje i resursa te nenamjernih negativnih učinaka povezanih klimatskih i bioraznolikih projekata koje vodi Privatni sektor.
Modifikacija gena za biološku raznolikost
Nadalje, informacije o digitalnom sekvenciranju (“DSI”) bile su još jedna središnja točka na COP15. To uključuje intervencije povezane s pristupom informacijama dobivenim iz genetskih izvora i mijenjanje gena u ime očuvanja biološke raznolikosti.
Na COP15 tehničke i političke informacije o DSI-ju bile su namjerno skrivene i zatamnjene od domorodačkih naroda. DSI nije opasan samo zbog svojih potencijalno destruktivnih i nepovratnih ekoloških utjecaja, nego osobito za domorodačke narode jer je to način na koji vlade i privatna industrija izvlače, komodificiraju i unovčavaju tradicionalno domorodačko znanje. Isto tako, DSI predstavlja rizik ograničavanja koristi domorodačkih naroda ili korištenja njihovih vlastitih genetskih izvora. Zajednice i zemlje domorodačkih naroda već su postale mjesta testiranja novih, rizičnih tehnologija bez njihovog slobodnog, prethodnog i informiranog pristanka.
Zaključak
Izvršni direktor IEN-a, Tom BK Goldtooth dijeli svoja razmišljanja o ovogodišnjem globalnom summitu o bioraznolikosti:
“Ishod UNCBD COP15 ostavlja Majku Zemlju otvorenom za kupnju i prodaju od strane privatnog sektora i putem trgovine ugljikom. Kršeći tradicionalno domorodačko znanje, sporazum obuhvaća rizičnu i opasnu tehnologiju izumiranja genskog pogona. Autohtoni narodi nisu sigurni od ovog novog sporazuma. Umjesto toga, izloženi smo većem riziku da budemo prisiljeni u kapitalistički sustav koji zahtijeva ekspanziju uništenja Majke Zemlje kako bi nastavio svoj kontinuirani rast. Nalazimo se na točki s koje nema povratka kako bismo zaustavili gubitak bioraznolikosti i klimatske promjene, a jasno je da UNCBD i UNFCCC nisu platforme za pružanje okvira koji će spriječiti globalnu katastrofu.”
Sve u svemu, COP15 dao je prednost kontinuiranoj komodificiranju i iskorištavanju Majke Zemlje u odnosu na finaliziranje globalnog okvira koji podržava domorodačka i ljudska prava. Privatni interesi upareni s razvijenim zemljama guraju lažna rješenja koja stavljaju profit ispred zaštite bioraznolikosti, opet puštajući one koji uzrokuju golem gubitak bioraznolikosti s udice, ostavljajući one na prvim linijama bez odgovarajućih resursa ili zaštite da nastave štititi preostalu bioraznolikost na Majci Zemlji.
expose-news.com
|
Slike:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
Galerija:
|
|
Objava: 23. 12. 2022 
111 ogleda, 
0 komentara
