|
29. 07. 2025 |
 |
Strah, samo strah…
Na ovom portalu objavljeno je nekoliko članaka o „predviđanjima“ financijskog analitičara Martina Armstronga. Nisam detaljno proučavao njegov rad, ali znam da se temelji na računalnom modelu koji je sam osmislio, a koji navodno predviđa ekonomske, klimatske, pa čak i ratne cikluse te propast „carstava“.
Bez uvida u taj softver, ne mogu ga detaljno procijeniti. Međutim, nakon čitanja posljednjeg članka, uvjeren sam da Armstrongove tvrdnje, u najmanju ruku, nisu dobronamjerne. Bez obzira je li svjestan „igrač“ nečijih interesa ili samo „korisni idiot“, njegova priča zvuči krajnje problematično.
Prvo, njegove prognoze temelje se na računalnom modelu čije uvjete i logiku ne poznajem, ali podsjeća me na sveprisutni narativ o povjerenju u umjetnu inteligenciju. Drugo, njegova „predviđanja“ samo pojačavaju već postojeći medijski strah koji čini ljude poslušnima i gura ih u naručje onih koji taj strah promoviraju. I treće, kakva je korist od tih informacija? Što možemo učiniti ako nam se najavljuje nuklearni rat? Kopati bunkere?
Armstrongova priča, u svojoj srži, propaganda je straha – gotovo identična onoj koju svakodnevno serviraju mainstream mediji, samo što on govori otvorenije, dok drugi koriste suptilnije metode. Dijeleći svijet na „lijeve i desne“, „Zapad i Istok“, „naše i njihove“, stvara kognitivnu disonancu i iluziju „čudesnog svijeta geopolitike“. Ovaj fenomen, koji mase gura u naručje vlasti i institucija poput NATO-a, briljantno je opisao Orwell u „1984.“
Pogledajmo li naše okruženje, još uvijek opterećeno noćnom morom devedesetih, Armstrongova „predviđanja“ dobivaju posebnu težinu. Dok svijet bruji o ratnim i nuklearnim prijetnjama, Hrvatska se aktivno uključuje u NATO-ove inicijative, uvodi obvezni vojni rok, organizira masovne koncerte prožete nacionalnim ponosom i priređuje vojne mimohode. Sve to jača osjećaj pripreme za sukob. Protiv koga? Tko je neprijatelj? Čini se da to nije ni važno – samo da strah postoji. Iskustvo nas uči koliko je lako potaknuti sukob: dovoljan je jedan inscenirani incident da se pokrene lavina nasilja.
Strah je oružje kojim se guši slobodna volja i duhovnost. Imamo li snage oduprijeti se sve jačim ratnim narativima? Možemo li početi razmišljati vlastitom glavom i usmjeriti se na mir? Granica između nacionalnog ponosa i ratne retorike izuzetno je tanka – vojni rok, mimohodi i koncerti lako prelaze iz simbolike u pripremu za sukob. Umjesto da nas strah paralizira, možemo izabrati sklad i solidarnost. Ključ je u prepoznavanju manipulacije i odabiru puta koji vodi harmoniji, a ne razaranju. Mir nije samo floskula – to je stvarnost koju zajedno možemo graditi.
|
Slike:
Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
Galerija:
|
|