 Andrija Klarić
Hrvatska je odlučila u sljedećih deset godina povećati izdvajanja za obranu s 2% na 5% BDP‑a. Vlada to predstavlja kao dokaz snage gospodarstva i garanciju sigurnosti.
Ali što se skriva iza te odluke?
U posljednjih nekoliko dana svjedočimo medijskoj artiljerijskoj pripremi: gomila članaka, priloga, naslova o ruskoj i kineskoj prijetnji, prognoze o ratu u sljedećih 18 mjeseci, poruke da bez masovnog naoružavanja Hrvatska neće preživjeti.
Ali kad pogledamo hrvatsku političku scenu, šutnja je gotovo potpuna.
Oporbene stranke? Bez glasa.
Jedino Možemo! je podigao temu, upozorivši da: ogromni vojni proračuni odvlače novac od zdravstva, obrazovanja, stanovanja, socijalne države, povijesno, utrka u naoružavanju nije donijela mir nego napetosti, sigurnost ne leži u oružju nego u društvu koje brine za ljude.
Ipak, ni oni (čini se) ne vide punu dubinu problema. Jer ovo nije samo o tome koliko trošimo.
Ovo je priprema za stvarni sukob u koji Hrvatska može biti uvučena, i to ne samo s Rusijom, nego i s Kinom — scenarij koji mediji sve glasnije najavljuju.
Postavljam pitanje:
Što znači ova šutnja oporbe?
Ne vide opasnost? Ili su zapravo spremni povisiti vojnu spremnost Hrvatske bez otpora?
I još važnije: Zašto nas se nitko ne pita?
Ovo nije poziv na strah. Ovo je poziv na razmišljanje.
Kad mediji postanu topništvo, a političari šute, mi građani moramo podići glas.
Jer kad spremnici oružja budu puni — netko će ih htjeti isprazniti.
|
Natisni