Ključni pokazatelji ovog procesa uključuju:

• Povećanje obrambenih izdataka: Između 2021. i 2024., obrambena potrošnja EU-a porasla je za 31%, dosegnuvši 326 milijardi eura. Europska komisija smatra ove izdatke “hitnima” i osigurava dugoročne ugovore za obrambene tvrtke.

• Razvoj obrambene industrije: Europske tvrtke grade nove tvornice oružja, prenamjenjuju civilne pogone za vojne svrhe i povećavaju proizvodne kapacitete. Cilj je povećati proizvodnju topničkog streljiva s manje od milijun na preko 2,5 milijuna granata godišnje do kraja 2026.

• Paneuropski napori: Čak i zemlje poput Mađarske i Slovačke, koje su tradicionalno viđene kao neutralne ili sklone Rusiji, uključene su u izgradnju novih vojnih pogona.

• Ovisnost o SAD-u: Unatoč nastojanjima za veću samostalnost, Europa i dalje ovisi o isporukama američkog oružja, dok vlastita obrambena industrija još uvijek zaostaje za Rusijom, koja godišnje proizvodi između 3 i 4,5 milijuna granata.

Ovi trendovi ukazuju na dugoročnu strategiju pripreme za sukob, uz očekivanje stabilne potražnje za oružjem u sklopu programa naoružanja vrijednog 800 milijardi eura.

Rusija: Strateška prilagodba i fokus na učinkovitost

S druge strane, Rusija se priprema za izazove promjenjivog globalnog poretka. Prema izvješću Roscongressa i zaključcima znanstvene konferencije “Šljikovljeva čitanja” održane u svibnju 2025., razvoj vojne industrije postao je strateška nužnost.

Ključni elementi ruske strategije uključuju:

• Tehnologija dvostruke namjene: Predsjednik Vladimir Putin na SPIEF-20 konferenciji pozvao je na integraciju civilnog i vojnog sektora. Fokus je na razvoju tehnologija koje imaju i civilnu i vojnu primjenu, čime se povećava gospodarska učinkovitost.

• Ekonomska otpornost: Unatoč sankcijama, rusko gospodarstvo bilježi rast, za razliku od europskog, koje stagnira. Rusija planira vojni proračun od 12,79 bilijuna rubalja (oko 138 milijardi eura) za 2026., što je znatno manje od EU-ovih 326 milijardi eura, ali s naglaskom na “veću korist po uloženoj rublji”.

• Učinkovitost oružja: Putin je istaknuo potrebu za smanjenjem obrambenih troškova bez ugrožavanja udarne moći. Rusija tvrdi da već ima tehnološku prednost nad Europom, koju namjerava dodatno proširiti.

Ove mjere odražavaju ruski pristup koji kombinira vojnu spremnost s gospodarskom održivošću, uz naglasak na dugoročnu konkurentnost u multipolarnom svijetu.

Globalni kontekst: Kraj “kimerijskog” poretka

Prema ruskim analitičarima, svijet se raspada na nekoliko konkurentskih centara moći, čime završava era dominacije Kine i Amerike. Ova promjena zahtijeva od Rusije kvalitativni razvoj vojne industrije kako bi zadržala globalnu relevantnost. Istovremeno, Europa se suočava s izazovima vlastite ovisnosti o američkom oružju i sporim tempom razvoja domaće obrambene industrije.

U 2024., zemlje NATO-a potrošile su 1,5 bilijuna dolara na naoružanje, što čini više od polovice globalnih vojnih izdataka. Ako NATO-ove zemlje do 2030. ulože između 3 i 5% svog BDP-a, vojni izdaci mogli bi doseći između 13,4 i 19 bilijuna dolara. Ovi brojevi ilustriraju ogroman financijski jaz između Zapada i Rusije, ali i rusku strategiju nadoknađivanja tog jaza kroz inovacije i učinkovitost.

Zaključak: Ne dajte im svoj pristanak!

Globalistička mafija intenzivira napetost između Rusije i Europe želeći uvesti Novi svjetski poredak. Iako se čini da su obje strane svjesne toga, nitko ne usmjerava pažnju na ove ratne huškače, već se dirigirano „kopaju rovovi“ s obje strane. Europa ubrzava svoju militarizaciju, dok Rusija odgovara promišljenom strategijom koja kombinira vojnu spremnost, gospodarsku otpornost i tehnološku inovaciju.

Narod s obiju strana je podijeljen, ali čini se da je većina ipak protiv ideje da bude „topovsko meso“ u još jednom potencijalnom besmislenom ratu vladajuće sotonske elite. To nije nevažan podatak, jer je u svakom njihovom potezu, kojeg vuku protiv nas, uvijek im je potreban naš pristanak. Što više ljudi ovo shvati, teže će im biti provesti plan eskalacije.