 Klimatski porez – „Nećete imati ništa i bit ćete sretni“
Počevši od 2027. godine, Europski sustav trgovanja emisijama (ETS2) proširit će se na zgrade i promet, uvodeći značajne financijske terete za vlasnike kuća koji koriste fosilna goriva za grijanje. Iako provjeravatelji činjenica odbacuju tvrdnje o eksproprijaciji u ime zaštite klime kao „teorije zavjere“, nadolazeći troškovi i regulatorni zahtjevi ukazuju na potencijalnu prijetnju vlasništvu nekretnina, što jasno budi asocijacije na WEF-ovu parolu „Nećete imati ništa i bit ćete sretni“.
Klimatski porez od 2027.: Još jedan financijski udar za kućanstva
Od 2027. godine, ETS2 će uvesti cijenu na emisije ugljika za goriva korištena u zgradama i prometu, s ciljem poticanja prelaska na čiste tehnologije. Prema Europskoj komisiji, ovaj sustav osigurat će predvidljivost smanjenja emisija kroz godišnje smanjenje dozvola, dok će generirani prihodi financirati zelenu tranziciju. Međutim, za kućanstva koja se griju prirodnim plinom ili loživim uljem, to znači značajne dodatne troškove. Analiza berlinske tvrtke Purpose Green, koju su prenijeli Der Spiegel i Weltwoche, procjenjuje da bi obiteljska kuća od 165 m² u Hamburgu mogla imati godišnje troškove od preko 3.100 eura za emisije CO2 ako cijena dosegne 400 eura po toni. Za loše izolirane stambene zgrade, troškovi za stanodavce mogli bi doseći i do 46.000 eura godišnje.
Trenutna cijena emisije CO2 u Njemačkoj iznosi 55 eura po toni, ali projekcije predviđaju porast na 149 eura do 2030., s potencijalnim ekstremima do 400 eura. Ovi troškovi raspodijelit će se prema energetskoj učinkovitosti zgrada: vlasnici loše izoliranih nekretnina snosit će veći teret, dok će stanari energetski učinkovitih zgrada plaćati više. Sustav ima za cilj potaknuti obnovu zgrada, ali statistike pokazuju da je u 2024. godini samo 0,69% stambenih zgrada u Njemačkoj nadograđeno za energetsku učinkovitost, što ukazuje na spor napredak.
Od poreza do eksproprijacije?
Iako Europska komisija ističe da će Socialni klimatski fond (SCF), koji počinje djelovati 2026., ublažiti teret za ranjiva kućanstva, trenutno ne postoji opći „klimatski dodatak“ za građane. Subvencije za toplinske pumpe i zamjenu sustava grijanja postoje, ali nisu dovoljne za masovnu obnovu. Potreba za obnovom zgrada neizbježno će povećati najamnine, dok će velike korporacije koje proizvode građevinske materijale profitirati, što će doprinijeti koncentraciji bogatstva i vlasništva u skladu s WEF-ovom parolom „Nećete imati ništa i bit ćete sretni“, koja promiče ideju zajedničkog korištenja resursa umjesto individualnog vlasništva.
Regulatorni zahtjevi dodatno kompliciraju situaciju. Do 2030. godine, zgrade u EU moraju postići energetsku klasu F, a do 2033. klasu E, s konačnim ciljem nulte emisije do 2050. U Njemačkoj, to utječe na oko 3 milijuna kuća, od kojih mnoge neće moći ispuniti ove standarde bez značajnih ulaganja. Za starije zgrade, obnova često nije izvediva, što znači da bi do 2040. mogle postati neuseljive. Ovo predstavlja eksproprijacijsku prijetnju jer vlasnici koji neće moći podnijeti troškove obnove ili poreza riskiraju gubitak imovine.
Parola WEF-a i šira slika
Parola „Nećete imati ništa i bit ćete sretni“ dio je WEF-ove vizije iz 2016. godine, koja predviđa budućnost u kojoj se vlasništvo zamjenjuje uslugama i zajedničkim korištenjem. Klimatske politike EU-a, poput ETS2, posredno podržavaju ovu viziju, jer financijski pritisak na vlasnike može dovesti do gubitka imovine i povećanja ovisnosti o korporacijama ili državi. Iako Europska komisija naglašava da je cilj klimatske neutralnosti do 2050. „pravedan i koristan za građane“, nedostatak učinkovitih mjera za ublažavanje troškova za srednju i nižu klasu izaziva skepticizam.
|
Natisni