 EU se sve više pokazuje kao opasna diktatura koja želi kontrolirati sve građane. To se želi postići cenzurom, uvedenom pod krinkom DSA-e, digitalnom diktaturom (digitalni euro, digitalni identitet i drugi dokumenti) i pohranom svih vaših komunikacija.
Pretpostavljamo da će potonja uredba EU kasnije biti jedan od glavnih izvora “castanja” građana prilikom uvođenja sustava socijalnih kredita u budućem digitalnom koncentracijskom logoru.
Europska komisija pokrenula je korake koji bi mogli utrti put širokom, europskom režimu kojim bi se od telekomunikacijskih i digitalnih pružatelja usluga zahtijo zadržavanje korisničkih metapodataka, unatoč dugom nizu sudskih presuda kojima su takve mjere proglašene nezakonitima.
Europska komisija je 21. svibnja objavila službeni poziv za dostavljanje dokaza, u kojem je navela svoju namjeru izrade zakona kojim bi se pružateljima podataka obvezalo čuvanje metapodataka tijekom, kako Komisija to opisuje, „razmjernih i ograničenih“ razdoblja radi podrške kaznenim istragama.
Iako je prijedlog zamišljen kao nužnost za provedbu zakona, on izaziva ozbiljnu zabrinutost u zajednici za zaštitu privatnosti.
Metapodaci, često smatrani tek tehničkim podacima, zapravo mogu otkriti opsežne i intimne detalje o nečijem životu.
Čak i bez pristupa sadržaju komunikacije, metapodaci mogu otkriti s kim osoba razgovara, koliko dugo, koliko često, odakle i u koje vrijeme.
Kada se ti podaci s vremenom agregiraju, stvara se otkrivajuća karta osobnih navika, rutina, odnosa, političkih pripadnosti, vjerskih praksi, pa čak i zdravstvenih stanja.
Europski sud pravde više je puta presudio protiv takvog neselektivnog zadržavanja podataka.
U presudi iz 2014. godine, poništio je direktivu EU o zadržavanju podataka, nazvavši je „ozbiljnim miješanjem u temeljna prava“ i napomenuvši da direktiva nije pružila smislena ograničenja ili zaštitu.
Naknadne odluke, uključujući i onu prekretničku iz 2020., potvrdile su da opće i nediferencirano zadržavanje metapodataka krši pravo EU-a.
Interne uacije, uključujući procurjelu analizu iz 2023., ponovile su te zaključke i upozorile da ponovno uvođenje prikupljanja podataka pod drugačijom terminologijom, poput „provjere metapodataka komunikacije“, vjerojatno ne bi ispunilo pravne standarde proporcionalnosti.
Komisija ipak identificira nedostatak jedinstvene politike zadržavanja podataka kao prepreku učinkovitoj provedbi zakona, tvrdeći da „potrebni podaci često više nisu dostupni u vrijeme istrage“.
U ovom prijedlogu navodi se nekoliko mogućnosti, od dobrovoljne suradnje putem neobvezujućih alata poput standardiziranih obrazaca zahtjeva za podatke do prisilnog zakonodavnog puta kojim bi se nametnule obveze čuvanja podataka prema Europskom zakoniku o elektroničkim komunikacijama.
Ti bi se zahtjevi primjenjivali na metapodatke poput IP adresa, identifikatora uređaja i zapisa pretplatnika te bi se kalibrirali na temelju vrste kriminalističke istrage.
Komisija priznaje da bi te mjere mogle dati vlastima pristup vrlo osobnim informacijama, ali to opravdava obvezom uvođenja „odgovarajućih zaštitnih mjera“.
Međutim, mnogi zagovornici privatnosti tvrde da nijedna količina zaštitnih mjera ne može u potpunosti nadoknaditi inherentne rizike povezane sa stvaranjem masovnih repozitorija podataka o ponašanju.
Samo postojanje takvog skupa podataka dovodi do zlouporabe, pogrešne upotrebe i neovlaštenog pristupa, bilo od strane vladinih subjekata, privatnih subjekata ili zlonamjernih hakera.
Nadalje, iskustvo je pokazalo da se podaci zadržani u jednu svrhu često ponovno koriste, čime se opseg nadzora proširuje izvan njegove izvorne namjere.
Tisuće podnesaka već su podnesene kao odgovor na poziv za dokaze, a mnogi upozoravaju da bi prijedlog oživio strukture masovnog nadzora koje su europski sudovi već zabranili.
Zagovornici privatnosti naglašavaju da metapodaci nisu bezopasna kategorija informacija; u mnogim slučajevima otkrivaju više od samog sadržaja komunikacije.
Zabrinutost dodatno pogoršava deklarirano pravo Europske komisije da cenzurira javne povratne informacije koje smatra uvredljivima, opscenima, vulgarnima, klevetničkima, mržnjom ispunjenima, ksenofobičnima ili prijetećima.
Grupe za transparentnost tvrde da bi se takve odredbe mogle koristiti za suzbijanje legitimnog neslaganja, posebno ako dotična tema ima duboke implikacije za građanske slobode diljem EU-a.
Poziv na dostavu dokaza otvoren je do 18. lipnja, a očekuje se da će nakon toga uslijediti formalnije javno savjetovanje u drugom tromjesečju 2025. Nacrt zakona planiran je za početak 2026.
|
Natisni