 Od 1. srpnja u Francuskoj stupa na snagu nova zabrana pušenja koja se proširuje na otvorene javne prostore, uključujući plaže, parkove, školska dvorišta, sportske terene i autobusne stanice.
Cilj je da pušenje “nestane” gdje god ima djece. Međutim, čak i prije nego što je zakon stupio na snagu, pokazalo se da je u praksi neprovediv, a nezadovoljstvo raste.
Ovaj zakon slijedi prethodni iz 1991. – takozvani Evinov zakon, nazvan po tadašnjem ministru zdravstva Claudeu Evinu – koji je već zabranjivao pušenje na mjestima “namijenjenim kolektivnoj upotrebi”, uglavnom u zatvorenom prostoru. Novost zakona iz 2025. je da će se odnositi na otvorene prostore.
Na papiru se svi slažu da nova mjera ima smisla. U praksi je, međutim, primjena zakona gotovo nemoguća. Na lokalnoj razini postoji zabrinutost: općine nemaju ni proračun ni osoblje za praćenje stanovništva i pisanje kazni koje zahtijeva zakon. U manjim mjestima bez komunalnog redarstva to se pitanje ni ne postavlja.
„Što žele? Da ja stojim na plaži i igram se policije?“, pita načelnica malog sela Anjes Seršel, koje ima rekreacijski centar koji spada pod zabranu. „Kao i obično kada država nešto propiše, nije ih briga možemo li to provesti“, žali se.
S obzirom na resurse koji im stoje na raspolaganju, gradonačelnici će morati odabrati prioritete – i to neće biti lov na pušače. „Ako moramo birati između stvarne sigurnosne prijetnje za građane i pasivnog pušenja, znamo gdje su nam prioriteti“, kaže Laurent Bonater, gradonačelnik jednog grada u Normandiji.
Hijerarhija između sigurnosti i duhana nije izum krajnje desnice. U vrijeme kada kriminal cvjeta diljem zemlje, borba protiv duhanskog dima doista se čini kao nepotrebna birokracija i sporedni problem.
Pitanje uloge cigareta u društvu nije samo zdravstveno pitanje – ono ima snažnu kulturnu i emocionalnu dimenziju.
Davne 1991. godine, uvođenje Evinovog zakona izazvalo je kontroverze u Francuskoj, zemlji u kojoj cigareta ima snažnu simboliku, povezanu sa stilom života i elegancijom tipičnom za francuski identitet. Čin pušenja cigarete utjelovljuje slobodu i bezbrižnost koju Francuzi visoko cijene. Evinov zakon otišao je toliko daleko da je retuširao povijesne fotografije slavnih osoba kako bi uklonio njihove cigarete – kao na jednoj od najpoznatijih slika pisca Andree Malrauxa – ili lule, kao u slučaju redatelja Jacquesa Tatija. Tek je korektivni zakon iz 2011. omogućio Malrauxu da vrati svoju cigaretu, a Tati svoju lulu.
Ipak, jedno simbolično mjesto još se uvijek opire – terasa kafića. Zasad nisu obuhvaćene zabranom, nažalost za bivšeg ministra Evina, koji bi volio da zakon ide još dalje. Ali kafići su kulturno vrlo značajni i zabrana pušenja na terasama bila bi doživljena kao izuzetno agresivan potez prema francuskom narodu.
|
Natisni