 Pod okriljem „sigurnosti“
Uvođenje Zajedničke biometrijske usluge podudaranja (sBMS) od strane Europske unije označava značajan korak u modernizaciji graničnih kontrola i upravljanja vizama i azilom. Sustav, koji pohranjuje biometrijske podatke – otiske prstiju i slike lica – za oko 400 milijuna građana EU-a, promovira se kao ključno oruđe za povećanje sigurnosti. No, iza ove tehnološke fasade krije se ozbiljna prijetnja privatnosti i individualnim slobodama, što izaziva sve veću zabrinutost među građanima i aktivistima za zaštitu podataka.
Srce sBMS-a leži u centraliziranom prikupljanju i obradi biometrijskih podataka, kojima upravlja EU-LISA, agencija zadužena za informacijske sustave EU-a. Iako se tvrdi da sustav povećava učinkovitost i sigurnost, centralizacija tako osjetljivih podataka budi sumnje. Tko jamči da ti podaci neće biti zloupotrijebljeni? Povijest nas uči da velike baze podataka često postaju mete hakera ili se koriste za političke svrhe. Bez robusnog i neovisnog nadzora, rizik od instrumentalizacije ovih podataka ogroman je.
Pitanje privole građana dodatno komplicira situaciju. U mnogim slučajevima, građani nemaju izričit izbor hoće li njihovi biometrijski podaci biti prikupljeni i pohranjeni. Europska komisija uvjerava da je sBMS sigurnosno neprobojan, no povijest sigurnosnih propusta u velikim bazama podataka govori drugačije. Povezivanje sBMS-a s drugim sustavima, poput Schengenskog informacijskog sustava (SIS) ili Viznog informacijskog sustava (VIS), dodatno povećava rizik. Ako samo jedan segment ove mreže postane ranjiv, posljedice bi mogle biti katastrofalne. Ideja o „transparentnom građaninu“ – osobi čiji se identitet i kretanje mogu pratiti u stvarnom vremenu – više nije znanstvena fantastika, već potencijalna stvarnost.
Tehnički izazovi samo dodatno zakompliciraju situaciju. Integracija različitih sustava zahtijeva besprijekornu infrastrukturu, no povijest EU projekata pokazuje da tehnički problemi i kašnjenja nisu rijetkost. Ako sustav ne ispun obećanu učinkovitost, što ostaje? Pitanje je hoće li sBMS zaista olakšati granične kontrole ili će postati još jedan skupi birokratski eksperiment koji ugrožava prava građana.
Dok EU promovira sBMS kao korak prema sigurnijoj budućnosti, mnogi upozoravaju na eroziju temeljnih prava. Pravo na privatnost, zajamčeno Poveljom EU-a o temeljnim pravima, izravno je ugroženo ovakvim sustavima. Bez jasnog regulatornog okvira i transparentnog nadzora, građani su prepušteni na milost i nemilost institucijama koje možda nemaju njihove interese na prvom mjestu.
Odgovornost za zaštitu podataka mora biti kristalno jasna. Tko snosi posljedice u slučaju curenja podataka ili zlouporabe? Kako će se osigurati usklađenost s Općom uredbom o zaštiti podataka (GDPR)? Ova pitanja ostaju bez odgovora, što dodatno produbljuje nepovjerenje javnosti.
|
Natisni