To WHO-u daje ovlasti za koordinaciju globalnog odgovora na pandemiju, uključujući:

• globalni sustav za pristup patogenima i podjelu koristi (članak 12.)
• globalna mreža za lance opskrbe i logistiku (članak 13.)
• mehanizam financiranja za borbu protiv pandemije (članak 18.)
• nacionalni planovi za pandemiju, strategije nadzora i komunikacije (članci 4., 6., 16.)

Zemlje moraju uskladiti svoje nacionalne politike s tim sustavima koje vodi WHO i sve više podređivati ​​svoje odluke međunarodnom utjecaju.

Hitna cjepiva s ubrzanim odobrenjima

Sporazum potiče ubrzana odobrenja i popise za hitnu uporabu kod WHO-a (članak 8.2). Poziva na usklađivanje zakona i zahtijeva od proizvođača da predaju 20% svoje proizvodnje WHO-u – od čega 10% kao donaciju (Članak 12.6). To će promovirati globalnu upotrebu eksperimentalnih injekcija.

Unatoč poticanju masovne distribucije, sporazum ne sadrži nikakvu obvezu naknade štete od cjepiva. Rezolucija OP15.10 samo poziva WHO da razvije „neobvezujuće preporuke“ o pravnim rizicima novih cjepiva – odgovornost leži na državama.

Zaklada za putovnice za cijepljenje i digitalni nadzor

Članak 6.3 zahtijeva razvoj interoperabilnih nacionalnih zdravstvenih sustava. Članak 8.4. potiče regulatorno povjerenje, članak 16. poziva na široku komunikaciju rizika i „kompetentnost u pandemiji“. Iako se riječ „putovnica za cijepljenje“ ne spominje, struktura postavlja temelje za globalne digitalne sustave kontrole temeljene na cijepljenju i ponašanju.

Pravno obvezujuće za zemlje koje su ratificirale

Sporazum je usvojen prema članku 19. Ustava WHO-a (Rezolucija OP1) i stupit će na snagu nakon što ga ratificira 60 zemalja (članci 31–33). Zatim obvezuje zemlje da sudjeluju u sustavima koordinacije i intervencije pod vodstvom WHO-a u slučaju proglašenih pandemija – čak i ako je nacionalno zakonodavstvo u suprotnosti s tim.

Zašto je ovo opasno

• Nacionalne vlade su prisiljene prilagoditi svoje zakonodavstvo globalnim diktatima.

• Eksperimentalni proizvodi bi se uvodili globalno bez temeljitog testiranja sigurnosti.

• Znanstvena kritika mogla bi se procesuirati kao „dezinformacija“.

• Dijelovi stanovništva mogli bi biti prisiljeni podvrgnuti se liječenju – bez jamstva naknade štete.

Zaključak

Povlačenje SAD-a iz WHO-a bio je strateški i odlučan korak u zaštiti suvereniteta i medicinske slobode izbora. Druge zemlje trebale bi slijediti ovaj primjer prije nego što se podvrgnu globalnom mandatu koji zamjenjuje demokratske procese i individualnu slobodu centraliziranim zdravstvenim poretkom.