NEWSEXCHANGE CRO | Dok UN na sva zvona hvali kinesku zelenu politiku, crvena šaka vreba, skrivena iza zelene maske ...
Dok UN na sva zvona hvali kinesku zelenu politiku, crvena šaka vreba, skrivena iza zelene maske
Kada visokopozicionirani političari UN-a opisuju Kinu kao „uzor“ u smislu „klimatske politike“, postavlja se pitanje o agendi koja stoji iza toga.
Koliko duboko bismo trebali potonuti u opasnu ovisnost o Narodnoj Republici? Zapad će definitivno izgubiti ovu igru moći.
Podtajnik UN-a Tom Fletcher pohvalio je Kinu zbog njezinog navodnog vodstva u obnovljivim izvorima energije, otkrivajući pravu ravnotežu snaga u globalnoj klimatskoj politici.
National Review dokumentirao je Fletcherove zapanjujuće izjave: poboljšana kvaliteta zraka u Pekingu inspirirala ga je “da razmisli o tome kako možemo gledati na Kinu kao model za integraciju više obnovljive energije u humanitarne lance opskrbe”.
Ono što globalisti ovdje prodaju kao klimatsko vodstvo nije ništa drugo nego oštra politika moći. Kina nije stekla kontrolu nad solarnim ćelijama i baterijama inovacijama ili ekološkom osviještenošću, već državno orkestriranom monopolizacijom cijelog opskrbnog lanca.
Istina je brutalno jednostavna: dok se Zapad veže klimatskim ciljevima, Kina proširuje svoju dominaciju nad kritičnom infrastrukturom budućnosti koju žele globalisti. Svaki solarni panel, svaka baterija, svaka vjetroturbina povećava ovisnost o Pekingu.
Posebno je alarmantna spremnost visokih dužnosnika UN-a da legitimiziraju ovu strategiju. Fletcher nije izoliran slučaj. Cijela međunarodna klimatska birokracija sve više pleše po melodiji Pekinga i gura naprijed Kinu.
Posljedice su razorne. Sa svakim zelenim mandatom i svakom uredbom o elektrifikaciji koju izdaju zapadne vlade, utjecaj Kine raste. Ono što se prodaje kao zaštita okoliša u stvarnosti je trojanski konj kineske hegemonije.
Posebno ironično: Dok dužnosnici UN-a hvale pekinško “klimatsko vodstvo”, Kina ostaje najveći svjetski emiter CO2 i gradi termoelektrane na ugljen neviđenim tempom. Zelena fasada služi samo za izvoz ovisnosti pod krinkom klimatske vrline.
Svjedočimo sustavnoj infiltraciji međunarodnih institucija pod utjecajem Kine. Od WHO-a do klimatske politike UN-a, Peking koristi svoju financijsku moć kako bi kontrolirao globalne narative.
Ono što se čini kao klimatska diplomacija u stvarnosti je teška igra moći s egzistencijalnim posljedicama za neovisnost Zapada. Kinesko “zeleno vodstvo” nije ništa više od pametnog poteza da svijet postane crven, a to je očito ono što globalisti žarko žele.
Kada visokopozicionirani političari UN-a opisuju Kinu kao „uzor“ u smislu „klimatske politike“, postavlja se pitanje o agendi koja stoji iza toga.
Natisni