NEWSEXCHANGE CRO | Financial Times potvrdio da chemtrails nisu teorija zavjere već „dio borbe protiv klimatskih promjena“! ...
Financial Times potvrdio da chemtrails nisu teorija zavjere već „dio borbe protiv klimatskih promjena“!
Ponestaje „teorija zavjera“…
Financial Times priznao je da raspršivanje chemtrailsa nije teorija zavjere kako nas mainstream uči godinama, već se radi o poduhvatu koji „pomaže u suzbijanju klimatskih promjena“.
U novom članku objavljenom u ponedjeljak pod naslovom „Geoinženjering je vrijedan rizika – pod uvjetom da ga pravilno reguliramo“, Financial Times tvrdi da će umjetno snižavanje temperature Zemlje putem geoinženjeringa pomoći u sprječavanju buduće katastrofe uzrokovane klimatskim promjenama.
Iako se u tekstu članka, kojeg u nastavku donosimo u cijelosti, lamentira o geoinženjeringu kao o nekom „budućem“ poduhvatu, svima koji imaju koliko-toliko dobar vid i mogućnost da usmjere pogled na nebo iznad njih, jasno je da je ovaj poduhvat u tijeku već duže vrijeme.
Ako se ispune sva globalna obećanja i obveze vezane uz klimatske akcije, doživjet ćemo porast od 2,4 do 2,6 °C do kraja stoljeća. To je puno niže od povećanja od 4°C bez klimatskih mjera, ali i mnogo više od predviđenih 1,5°C prema Pariškom sporazumu.
Što je još gore, premašivanje ovog cilja izgleda neizbježno, jer je svijet prošle godine dosegao prosječnu godišnju temperaturu od 1,45°C iznad predindustrijske razine. Brzo smanjenje emisija, snažniji napori prilagodbe i povećano uklanjanje ugljičnog dioksida i dalje su ključni za ograničavanje najgorih učinaka globalnog zatopljenja. Ali s rizicima koji su već visoki i alarmantno rastu, ne možemo si priuštiti ignoriranje postojećih metoda. To uključuje kontroverzne kao što je geoinženjering – konkretno, modifikacija sunčevog zračenja (SRM), koja uključuje reflektiranje malog dijela sunčeve svjetlosti natrag u svemir kako bi se Zemlja ohladila. Tijekom proteklih nekoliko mjeseci, SRM je dobio na snazi u znanstvenim krugovima, međunarodnim medijima i među različitim klimatskim dionicima.
SRM je vrlo eksperimentalan i nije bez klimatskih, zdravstvenih i etičkih rizika. To uključuje tehnike kao što je ubrizgavanje aerosola u stratosferu koje bi uključivalo ispuštanje sićušnih čestica u gornju atmosferu za raspršivanje sunčeve svjetlosti, oponašanje učinaka hlađenja viđenih nakon velikih vulkanskih erupcija ili posvjetljivanje morskih oblaka u kojem bi se morska voda raspršivala u zrak kako bi se povećala refleksija nisko ležeći oblaci. Ove bi metode potencijalno mogle brzo i jeftino smanjiti globalne temperature. One također mogu imati ozbiljne štetne posljedice i poremetiti regionalne vremenske prilike, oštetiti ozonski omotač i dovesti do kiselih kiša.
Značajna zabrinutost je da SRM ne rješava temeljni problem emisije stakleničkih plinova. Iako bi SRM mogao privremeno ohladiti Zemlju, ne bi smanjio razinu ugljičnog dioksida u atmosferi ili ikada u potpunosti vratio klimu u predindustrijsko stanje. Dodatno, SRM bi mogao stvoriti scenarij “prekidnog šoka”, gdje bi iznenadni prekid aktivnosti SRM-a doveo do brzog i potencijalno opasnog zagrinja. Rizik od zemalja ili privatnih subjekata koji implementiraju SRM dodatno povećava ovu zabrinutost.
Iako je SRM kontroverzan, naš zajednički neuspjeh da ograničimo globalno zagrinje na 1,5°C ostavlja nam malo izbora osim da ga istražimo i pažljivo procijenimo može li donijeti ikakvu korist i možemo li realno ublažiti sve njegove rizike.
Da bi ovo kockanje uspjelo, potrebna su neka čvrsta načela. SRM se ne bi trebao smatrati zamjenom za smanjenje emisija i trebao bi se razmatrati tek nakon temeljitog istraživanja i pažljivog upravljanja.
Prvo, to bi moglo doći samo kroz okvir globalnog upravljanja za upravljanje SRM-om. Trenutačno ne postoji obvezujući međunarodni okvir za reguliranje istraživanja ili primjene SRM-a. To povećava rizik od preranog ili nepromišljenog korištenja ovih tehnologija. Drugo, moratorij na implementaciju SRM-a i eksperimente velikih razmjera sve dok se ne uspostavi dovoljno znanstvenog razumijevanja i struktura upravljanja treba provesti u svakoj zemlji. Treće, potrebno je prošireno istraživanje o SRM-u, s fokusom na transparentnost (uključujući i resurse) i globalno sudjelovanje, uključujući zemlje u razvoju.
Skupština UN-a za okoliš-7 i COP30 sljedeće godine nude prave prilike za donošenje odluka o složenim rizicima i koristima SRM-a. Za više od godinu dana ima dovoljno vremena za široke konzultacije koje uključuju vlade, međunarodne organizacije, civilno društvo i druge dionike, kako bi se SRM-om postupalo s najvećom pažnjom, odgovornošću i suradnjom. Ovdje se ne radi o prečacima u klimatskim akcijama, a SRM bi trebao biti samo posljednje sredstvo. Ali odbacivanje mogućih odgovora na trenutnu hitnu situaciju globalnog zatopljenja bilo bi krajnje nemarno.
Ponestaje „teorija zavjera“…
Natisni